Ponekad se i mi apstrakcijanci spustimo na zemlju i opteretimo se realnim teretom.
KUTAK ZA KLAIĆA
APSTRAKCIJANCI: Ljudi kojima je doticaj sa stvarnim svijetom minimalan i obuhvaća slučajne zgode koje bez nekog posebnog razloga ostanu zakačene za nekakvu sinapsu u lijevom moždanom korteksu, te ih žuljaju i žuljaju sve dok kritična masa nažuljanosti ne uzrokuje lančanu eksploziju rječitosti i natjera ih na elokventno, ali potpuno nesređeno, gotovo nesuvislo, izlaganje nagomilanih misli. Te misli, naravno, imaju dodirnu točku sa stvarnošću samo utoliko što im je povod neki stvarni događaj. Sve ostalo je izmišljeno i nema nikakve veze sa stvarnim događajima ili osobama.
Apropo gornjih navoda, zapela mi je za sinapsu br. 19873001 vijest da se MI-6 (obavještajna služba smrdljivih engleza zadužena za vanjske poslove - britanski pandan si-aj-eju) tuži da joj je neki hrvatski obavještajac, koji se oteo kontroli, zapalio prostoriju i opremu u sjeverozapadnom dijelu Zagreba.
Buuuaaaahhhhaaaahhhhaaaaa... Kivoje nam je đapaliooo tompjuteleeeee... šmrc...
Zamislite tog drskog bezobraznika. Jadni englezi su tu došli dobronamjerno, svojim poslom, malo špijunirati, katkad plasirati poneku dezinformaciju, zakuvati tu i tamo neku frku. Samo su bezbrižno i predano radili svoj posao. Ništa bitno. Ništa posebno. Sve je to normalna redovna djelatnost svake prave države, odobrena, naravno, od strane državnog vrha kraljevine. Onog papka koji drhti po čizmom običnog američkog Grma. U nas bi rekli makije.
I onda se bahato hrvatsko đubre, usred Hrvatske, odvažilo, i po tko zna čijem nalogu, uništilo vrlo vrijednu opremu za špijuniranje te tajne službe. Srce me boli od takve zlobe. Bidni ljudi. Ma ljudi moji, to mora biti kažnjivo nekakvim zakonom ili međunarodnom konvencijom. Kakva je to demokratska država koja ne dopušta stranoj i, siguran sam, potpuno dobronamjernoj špijunskoj službi da obavlja svoj posao (O tempora, o mores). Naime poznato je da englezi i tamošnje domaće izdajice nisu zakuhali rat između bošnjaka i hrvata u Bosni. A i da mi njih idemo špijunirati u London, Liverpool ili Leeds, oni bi nas sigurno pustili na miru.
Jedno je sigurno. Možemo očekivati ekspresnu reakciju posebnog Sanaderovog tima za ulizivanje Europi – jedinica za uvlačenje u šupak.
"Pa nismo mi znali. Pa nismo mi htjeli. Pa ovaj... nije on naš. Pa onaj... naći ćemo mi njega (kao i Gotovinu [hehehe])..."
Osim političkih posljedica, i hrvatska ekonomija će osjetiti posljedice tog nepromišljenog akta tog... tog... tog hrvatskog probisvijeta, ne znam od bijesa kako bih ga nazvao. Da li je on uopće pomislio kolike će živote uništiti. Bitna stavka su svi ti ljudi koji su bili zaposleni ovdje. Sada će se morati vratiti nazad u svoju kraljevinu. Ili otić nekog drugog špijat. No nije mi njihova sudbina ta koja tjera suzu na oko. Neki od njih su bili regrutirani i iz redova domaćih izdajica. Takvih, znamo, u hrvata uvijek ima mnogo. Bez opreme, ti ljudi sada ne mogu obavljati svoj posao. Dakle gube sigurno pozamašne devizne plaće [šmrc...]. Tu su i devizne dnevnice, troškovi reprezentacije, razne povlastice poput besplatnih automobila, mobitela, odjeće i slično. Dobar dio tog novca oni bi u Hrvatskoj potrošili, dakle ekonomija pati. Osim toga, kako će održati dosadašnji standard [šmrc...]. Zbogom svi ručkovi po mondenim restoranima. Zbogom elitne kurve i striptiz barovi. A i tko će sada njihove obitelji uzdržavati. Tu jadnu nejač [šmrc...]. Kako će im otac objasniti da nema više para za benzin za novi beemve ili da više ne mogu mjesec dana na ljetovanje u Španjolsku odnosno na Bali, ovisno što je u trendu. Ili kako sad nakon tolikih godina špijuniranja za engleze doći na burzu i dobiti posao koji odgovara njihovim kvalifikacijama i iskustvu. Kako? Kako? Kako? I zaaaaaštooo? [buuuuaaahhhaaaa... šmrc...]