Neki se ljudi pitaju šta se to meni desilo.Nije ništa, ljudi dragi, još sam živ, I'm still standing...Ma to je bio jedan od onih trenutaka kada naiđeš na neku fenomenalnu misao i ne možeš si pomoći a da je ne iskoristiš na neki način.Isto je kao i sa svim drugim idejama, muče te dok ne izađu napokon iz tvoje glave u bilo kojem obliku.Zato uvijek negdje u blizini držite olovku i papir, it might not happen again.Inače mi spontanost baš i ne ide, iako su spontane stvari najbolje i ostavljaju najdublji trag.Neki dan šetam ja tako šetalištem kraj parka i šutam ono opalo lišće.I taman kad sam pomislio da sam ja zapravo Richard Gere i Winona samo što nije došla da me čvrsto zagrli(pogodite iz kojeg je ovo filma), ugledam jednu od onih francuskih kapa koje žene tako vole nositi(iako NE POSTOJI žena kojoj bi takva kapa stajala), ležerno obješenu na jednu granu na drvetu.Da sve bude još bolje,imala je onaj retro uzorak boje golubljeg govna sa bordo prugama.Bilo mi je tako žao što nisam ponio Mamiyu od kuće da snimim taj nesvakidašnji prizor.