Kako znate jeste li uspjesni?
Osobno mislim da je uspjesna svaka osoba koja je uspjela ostvariti svoje snove ili je na putu njihova ostvarenja, bez obzira o kakvim se snovima radi. Netko zeli nakon mature osnovati obitelj s troje djecice i zivjeti mirnim zivotom, bez prevelikih uzbudjenja. Netko zeli diplomirati i ostvariti uspjesnu karijeru. Netko zeli dozivjeti hrpe pustolovina. Putovati. Osnovati vlastitu tvrtku. Osisati se na celavo i otputovati u Indiju pronaci sebe. Pjevati u milanskoj Scali. Potpisivati autograme na Trgu bana Jelacica. Udati se za nogometasa. Kakav god da je vas san - imajte na umu da su svi snovi jednako vrijedni i da je jako ruzno potcjenjivati tudje snove samo zato sto se razlikuju od vasih ili vam se cini da ih je lakse ostvariti - uspjesni ste sve dok ga uspijevate ostvariti i pritom ste sretni.
Medjutim, osim ovih intimnih kriterija za ocjenjivanje vlastite uspjesnosti, postoji i vanjski, onaj koji na vas primjenjuju drugi ljudi. A taj je - trac.
Jednostavno receno: sto ste cesce meta traceva, tim ste uspjesniji. Sto su tracevi zlocestiji, tim ste uspjesniji. Cak i ako se sami ne osjecate nesto posebno uspjesno, vjerujte mi, ako vas tracaju, drugi vas tako dozivljavaju. Inace vas ne bi tracali. Znate i sami za kakvim se konjem dize prasina. Well, sasvim sigurno ne za nekim prosjecnim i pohabanim.
Najprije valja napomenuti da ovdje ne mislim na onaj tip benignog traca tipa daj pogledaj kak' joj danas frizura lose stoji ili pa di joj je bilo ogledalo kad si je kupovala kaput, nego na trac kao izmisljanje cinjenica o vama ili iskrivljavanje vec postojecih do neprepoznatljivosti kako bi vas se ponizilo, diskreditiralo, izopcilo iz drustvenih ili profesionalnih krugova u kojima se krecete, posvadjalo sa sto vise ljudi ili jednostavno ocrnilo.
Da bi netko provalio takav trac mora biti ne samo gadno iskompleksiran i nesiguran u sebe, nego i u poprilicnom strahu od vas. Vas izgled, zivotni stil, obrazovanje, karijera ili drustveni status u traceru pobudjuju strah od konkurencije, osjecaj nemoci, kompleks manje vrijednosti, ljutnju prilikom samonametnutog usporedjivanja i sve druge 'ajmo reci prilicno niske porive. Drugim rijecima, on je jedno siroto bice na cijem mjestu, bez obzira kako atraktivno povrsnom gledatelju ponekad izgledalo, sigurno ne biste zeljeli biti.
Kad vas netko kontinuirano i nemilice traca, zapravo vam daje kompliment. Porucuje vam: losiji sam od tebe i svjestan sam toga. Krivo mi je sto si ljepsi/uspjesniji/bogatiji/sredjeniji/dopunite sami od mene. Zapravo, htio bih biti ti. Ali, ne ide. Smatram da je nepravedno sto nisam kao ti i stoga te zelim unistiti. Trac je oruzje kojim uz minimalan trud postizem najveci efekt. Barem tako vjerujem. Zato te tracam. I ne mozes mi nista.
Tracamo one prema kojima osjecamo strahopostovanje. Tracamo kad smo negativno ljubomorni (da, smatram da se moze biti i pozitivno ljubomoran: to je onda kad kazete svidja mi se sto radis: ako mozes ti, mogu i ja i zatim se potrudite ostvariti cilj). Tracamo kad se osjecamo nemocni. Tracamo kad se pred nekim osjecamo inferiornima. Tracamo kad smatramo da nam ne preostaje nista osim zlobe. Tracamo kad nemamo snage ili volje za produktivno i pozitivno djelovanje prema ostvarenju svojih snova. I jer mrzimo onog tko ima.
Ako vas netko vec duze vremena ima na zubu mozda se pitate kad ce konacno prestati. Losa vijest: vjerojatno ne tako skoro. Naime, u psihologiji postoji nesto sto se naziva kognitivnom disonancom, a sto je cesto uzrokom dugog trajanja neprihvatljivog ponasanja. Naime, kaj? Teorija kaze da nakon sto nekome namjerno ili nenamjerno naudite, pocet ce vam se sve manje i manje svidjati. To nije svjesna reakcija, vec se radi o tome da osjecamo nelagodu nakon sto smo nekoga ostetili. Buduci da o sebi zelimo misliti da smo pravedna i u sustini dobra bica, lakse je zrtvu naseg loseg ponasanja proglasiti losom osobom koja je dobila sto je zasluzila, nego priznati sami sebi da nismo bili u pravu, da bismo se trebali ispricati i promijeniti svoje ponasanje. Na taj nacin stvaramo opravdanje svog neprihvatljivog ponasanja i racionaliziramo svoj unutarnji konflikt. Nisam ja los, jer tracam, ona je losa i zasluzila je da ju tracam - tako bi nekako isla ta logika. U svakom slucaju, siroti traceri ne samo da su zaljenja vrijedni kompleksasi, nego su i osobe koje se vrte u zacaranim i zatvorenim krugovima.
A sto je vama, ako vas tracaju, ciniti?
Pa, nista. Uzivajte u svom uspjehu. Recite sami sebi bolje da mi zavide, nego da me zale. Nacerite im se u facu. Vi imate ono sto oni zele, ali se ne usude ili nisu sposobni ostvariti. Zahvalite im na komplimentu.
Kad vas traca netko tko sebe smatra uspjesnim, ultramegazaposlenim i uvijekrasprodanim, zaista je kompliment sto u svom übernatrpanom rasporedu, medju übervaznim aktivnostima, pronalazi toliko vremena koje trosi bas na vas. Budite sretni sto ljudi trose svoje vrijeme i sjedeci na kavama, umjesto da pricaju o svojim obiteljima, kucnim ljubimcima i izletima, posvecuju svoje druzenje vama. Shvatite kao izraz paznje i otvorenog priznanja sto netko, umjesto da grize nokte nad svojom karijerom, bracnim problemima ili nedostatkom prijatelja i krene rjesavati vlastite nedace, smatra bas vas vaznijim od svega nabrojanog - ergo, i od sebe samoga - i razmislja o tome kako da vam slozi spacku.
To znaci da ste vazni.
To znaci da zivotu svog osobnog tracera igrate vecu ulogu nego sto se usudjujete sanjati u najludjim snovima.
To, zapravo, znaci da ste uspjesni.
Cestitam!
Post je objavljen 18.10.2004. u 09:00 sati.