Jednom davno, postojao je zli kralj Bulagmer XVII, osvajac koji je shirio svoje kraljevstvo nevjerojatnom brzinom. Neke ljude je napadao oruzjem, no s vremenom su mu se manja kraljevstva pocela samoinicijativno pridruzivat, shto po naredbi njihovog kralja, a shto zbog rushenja vladavine i prelazenje pod palicu Bulagmera XVII. Chinilo se da ce Buglamer osvojiti cjeli svjet, pa i sire, no jednog dana je nestao. Rat i kaos se proshirio svjetom istom brzinom kojom se sirila glasina o njegovom nestanku. Godine su prolazile i kaos se polako smirivao, a onda je jednog dana gotovo odnikud izronila knjiga "primjenjeni fanatizam 1" s potpisom Buglamera XVII. Knjiga je postala vrlo popularna i bila je kopirana u nebrojenim primjercima. Rijec "fanatizam" je postala normalan dio ljudskog vokabulara i omiljena tema u kafanskim raspavama. No, bila su dva problema. Prvi je bio shto je knjiga pocela stvarati svoje vlastite fanatike koji su fanaticno shtovali fanatizam. Mnogi su odustali od toga kad su po treci ili cetvrti put procitali knjigu i shvatili pravu poantu njene poruke, no snaga njene vjere je i dalje bila jaka. Drugi i veci problem je bila ta neobjasnjena jedinica. Gdje postoji 1, morao je postojati i broj 2.
Naposljetku je bio nadjen broj 2 u jednoj zapushtenoj kuchi preminulog anonimnog pisca, u dalekom selcu na rubu kraljevstva. Knjiga je imala prepoznatljivi potpis Buglamera XVII i ubrzo je postigla velik uspjeh kao i prva. Bila je chitana u svim pismenim djelovima kraljevstva i povecala kult obozavatelja knjige koji je bio mochan ali tolerantan. No jednog dana, odnikud se je pojavio "primjenjeni fanatizam 3" sa novim i jedva citljivim potpisom koji je glasio "Buglamer XVIII". To je vrlo brzo dovelo do ponovnog kaosa...
Ove simpaticne knjige prikazuju svjet kroz nove vidokruge i utjecu na ljude na najraznolikije nacine. Dok su nekima pomogle da se oslobode svojih mrznji zasnovanih na uvjerenju, u drugima je ta mrznja porasla i postali su uvjereniji nego ikad. Najproblematicniji su oni koji su ucenja iz knjiga primjenili za ciljeve shirenja svojih vlastitih uvjerenja pomocu pretjeranog vjerovanja nekih ljudi.
Prvi dio govori o tome shto je fanatizam i kako utjece na zivot covjeka. Objasnjeno je kako je fanatizam sveprisutan i samo je pitanje koliko ste fanaticni i prema cemu. Knjiga je pisana jednostavnim, ali mudrim rjecnikom, razumljivim mnogima. Zato je sakupila tako velik broj obozavatelja, no njene rjeci smiruju uzavrjele dushe pozivajuci se cak i na sebe. Evo djela di je to objashnjeno:
"Ako volite popiti piche u dobrom drustvu ili prije spavanja, tada ste normalan clan drustva. Ako pijete svakodnevno, tada postajete osoba koja se nemoze dobro zabaviti bez alkohola. Ako se budite ujutro i prvo posezete za bocom, tada ste iskonski alkoholicar. No u bilokojem od tih primjera, covjek moze bit fanatik ak govori ljudima o velikoj vaznosti alkohola i potice mrznju prema ljudima koji ga ne piju. Drugim rjecima, ako se svakodnevno opijate, manji ste fanatik od onoga koji rijetko pije ali se duboko vrijedja na ljude ako ne piju s njim, a taj je opet manji fanatik od onoga koji ne pije skoro uopce, ali pokusava provesti zakon da se uvede sveti dan klanjanja mladom vinu. Ista situacija se primjenjuje na mnoge druge aspekte zivota, kao na primjer knjige. Svi smo culi djecju pricu o tronogom lovcu na jednoroge mnogo puta i ja ju dan danas rado cujem ili ispricam i svaki put uzivam u tome, ali dok god se ne zalazem da lovcima treba naljepiti trecu nogu, dotle nisam fanatik. A opet, postoje ljudi koji srchano ratuju zbog svetih spisa koje nikad nisu ni procitali"
Pred kraj knjige postoji nekoliko kratkih prica koje govore o tome kako fanatizam utjece na ljudske zivote, od prosjaka do kralja. Nekima fanatizam pomogne, a nekima odmogne, no poanta svake je da se sve moglo puno ljepse rjesiti bez opsjedanja svojim ciljevima.
Drugi dio je podjeljen na 3 odjeljka. Prvi odjeljak govori o povodljivosti za masama. Opis obuhvaca sve od klasicne zaludjenosti necim jer je popularno, pa do ponasanja iznervirane skupine ljudi koji zajednicki marshiraju zbog odredjenih prohtjeva. Drugi odjeljak govori o razlici izmedju izmjenjivog fanaticnog promoviranja i posvecivanja zivota jednom cilju. Za sazetak cjelog odjeljka najbolje je pokazati ovaj primjer:
"...kako je (u pripovjetci) opisano, Shtef je bio opsjednut shirokim okovratnicima i dvije osobe su poginule zbog njegovog prohtjeva da ih svi na dvoru nose, no kad su ispali iz mode, gadno se je pokajao i predlozio uvodjenje zakona o obaveznim bjelim perikama na dvoru. S druge strane, Ivica je cjeli zivot posvetio zastarjelom sistemu racunanja i njegovoj promociji te izazvao mnoge probleme zbog racunalica koje nepotrebno kompliciraju zbrajanje nekompatibilno onom standardnom. Tko je od njih dvojice veci grjesnik? Ubojica, naravno, ali ipak, nemoze se ni znati koliko mrtvih je nastalo zbog gresaka u trgovini zbog Ivicinih racunalica"
Iako malo kompliciran i nepotrebno protegnut, drugi odjeljak je bio hvaljen od mnogih mislioca tadasnjeg vjeka, a bio je vrlo efektivan uvod u treci i zavrsni odjeljak prozvan "kada otkrijemo pravu istinu" koji govori o situaciji kad se fanatik nadje pred srushenim mostom njegove vjere. Shto ako sazna da je sve za shto se borio bilo krivo? Shto ako su sva njegova uvjerenja bila samo krivo tumacenje potpuno drugih stvari? Vrlo korisno poglavlje i savrsen zavrsetak obju knjiga, pokazalo se kao lijek za mnoge koji su ratovali za svoja uvjerenja iz cistog straha kako zivjeti ako prestanu vjerovati u ono za shto su se cjeli zivot borili.
Treci dio knjige je velikim djelom neprihvacen, no mnogima se pokazao kao koristan udjbenik u shirenju svojih uvjerenja. Citirajuci djelove prva dva djela, uglavnom van kontexta, ova knjiga pojasnjava na koji nacin upotrjebiti ljudski fanatizam u vlastite svrhe. Knjiga je podjeljena na vishe odjeljaka, jednostavno prozvanih: nevjernik, sluga, vlasnik, vladar i car.
"Nevjernik" pojasnjava kako zivjeti za svoje uvjerenje bez negativnih posljedica koje iskosni fanatizam nosi. "Sluga" se uglavnom poziva na prvi odjeljak drugog djela i pokazuje kako se moze sakupiti masa ljudi istih uvjerenja kao i onaj koji ih je pozvao. Evo kratkog primjera:
"Ljudi vecinu vremena nisu ni sami sigurni u shto tocno vjeruju. Osjecaju duboko u sebi da u to trebaju vjerovati, no nemaju nikakve znanstvene ili filozofske podloge osim one koju su sami zamislili ili su im drugi pripremili. Zato se ljude ne privlaci samim uvjerenjem, vec obecanjem o zivotnim uzicima ili sretnijoj smrti."
"Vlasnik" govori o preobracanju onih koji ne vjeruju u one koji vjeruju. Djelovi su cak izvadjeni iz vojne literature, posebno one o vojnoj stezi. "Vladar" govori o upravljanju skupinom vjernika i obozavatelja, te o sklapanju hijerarhije i uvodjenju reda u kaoticnu skupinu pratittelja. Posljednji odjeljak "Car" su uglavnom dodaci pisca o cilju i pogodnostima primjene ove knjige za bilo koga od svakodnevne osobe do vec postojeceg vladara. Usput je dodano nekoliko primjera za drzanje dobrih govora, te nekoliko tablica i dijagrama problematicnih situacija i njihovog rjesavanja.
Dok su prvi i drugi dio bili vishe kao vodici kroz zivot, treci dio je bio pravi udjbenik za one koji zele postati vladari. Kako sam pisac govori o trecem djelu:
"Tuzno mi je bilo gledati kako prve dvije knjige ostaju toliko poznate, a njihov potencijal toliko neiskorishten. Drzali smo u ruci oruzje sposobno za osvajanje cjelog svijeta, a nitko to nije razumio. Ovim znanjem, zato pokushavam pokazati kako je ljudski fanatizam neizljeciv i konstantan, te ga je pametnije probat usmjerit neg unishtit"
Treci dio je neuspjesno bio zabranjivan i danas se koristi kao obavezna literatura u nekim vojnim shkolama i iz nepoznatih razloga tamo ostaje vec nekoliko desetljeca
Post je objavljen 20.05.2004. u 14:13 sati.