Shto vishe vremena prolazi.. sve vishe mislim kako sam se nisko spustila.. pisajuchi ti mail u trenutku kada sam bila slaba. Ne zato shto sam napisala, nego zato shto te nije briga, shto nisi odgovorio.
Dobro znash koliko mi nedostajesh.. i dobro znash koliko me povrijedi to tvoje ignoriranje.
Koliko je vremena proshlo.. chovjek bi mislio da sam se nauchila na to tvoje ponashanje prema meni. Teshko nekad pada.. taj osjechaj samoche. Osjechaj da nikoga nemash pored sebe.. nikoga koga je imalo briga za tebe. Ti znash taj osjechaj.. ali ti si mnogo jachi, i nauchio si zhivjeti tako. Ja nisam. Do dushe.. mozhda si vjeshto sakrivao svoje pravo lice iza vela samoche.. i mozhda je sve do sada bila lazh, kao shto je mnogo puta utvrdjeno do sada.. ali ja josh uvjek vjerujem.. u tebe.
Post je objavljen 20.05.2004. u 13:29 sati.