Noćas sam sanjao smrt. Sam trenutak smrti: mješavina neizrecive panike, zgusnute do krajnje granice, do točke veličine zrna riže, i, postupno prožimanje nekakvom neobičnom toplinom. Nikakva tunela na vidiku, a posebno ne svjetla. Nakon nekoliko trenutaka možete proći prstom kroz materiju, ali ne onako lako kao u filmovima. Otpor sliči prodiranju prsta kroz stiropor. Neću više. Ostalo ćete vidjeti i sami. Jednoga dana.
Post je objavljen 16.10.2004. u 14:01 sati.