Ajme koje ja sick snove imam. Da samo znate. Sinoć sam se tako naprimjer ljubila s jednom curom. I to ne onako, samo davala puse – ma kakvi. LJUBILA, ono, s jezikom!!! Pa jesam li ja normalna (Dragi Lastane)? Mislim, jeli to grijeh (Dragi Blaž)? Mogu li od toga zatrudniti (Draga Tina)? I bih li to trebala priznati svome dečku (Dragi Playboy)?
Mislim stvarno, snovi. Meni je super kad imam žive snove ali kad se ovako samo probudim – sva zbunjena jer, vjerovali ili ne…u snu mi uoće nije bilo loše. Mislim ono, da – otimlje se čovjek malo na početku a onda se kao svaki normalan hedonist prepusti. I onda ne mogu a da se ne zapitam:
Koliko smo daleko spremni otići radi užitka?
Pritom mislim na apsolutno sve a ne samo na seks. Primjerice, moja prijateljca Sandra muku muči sa suvišnim kilama otkada je poznam (dakle već nekih desetak godina). No, ona toliko uživa u hrani da, u trenutku kada zagriza sočnu Sacher tortu, ona potiskuje sve one brige oko kila, potiskuje vizije vlastitih šlaufa duboko u podsvijest i uživa. Nakon tog komada (i nekoliko repeta) grize ju savjest. No i to uspijeva biti zaboravljeno samim pogledom na mesnatu šunku…i tako u krug. Vjerujte, nju je gušt gledati kad jede. Toliko sreće i užitka na licu rijetko se kada vidi (a i uopće nije toliko debela, reklo bi se čak i prosječne građe).
Svojevremeno, kad smo bile puno mlađe, moja frendica i ja znale bi se opijati do besvijesti. Izađemo van na neki tulum i zabrijemo s preslatkim tipom tamo samo jer nam je to tada u tom trenutku gušt. Sutra dan (i ostalih mjesec dana) se kajemo jer smo dale broj telefona najvećem idiotu na kugli zemaljskoj.
Seks! Ta divna, mala slatka riječ. Znam curu koja u tome uživa. Svaki tjedan ona nađe materijala za seks i uživa…iako doma ima dečka već pet godina (“No, on je uVaraždinu a ja sama ovdje…ma znaš kako je…”). Sve počinje otprilike ovako. Izađemo vani, popije se koktel dva, tri, četiri (oni slabijeg želuca neka prestanu brojati sada a oni malo otporniji neka nastave do kraja teksta)i upoznamo neke slatke tipove (A kakvi bi bili inače. Jeste li primjetili da vam nakon nekoliko pića i onaj čupavi Marko koji stalno pljuje po cesti kroz onu rupu od zuba kojeg nema, postaje zanimljiv i na neki način privlačan a njegovo pljuvanje strašno potsjeća na buntovništvo Jamesa Deana?). počinje priča u stilu ‘otkuda si’, ‘što piješ’, ‘često izlaziš ovdje’, ‘zadimljeno je’, ‘jesli li za to da izađemo na zrak’ (Tu ja u pravilu povlačim crtu (ako ne i prije) pa kažem nešto u stilu “ne hvala, meni je baš super muzika ovdje itd…”). E ali Marina ne. I tako se ja nađem u krcatom Gjuri/Melinu/Movie Pubu/Gapu (zaokružiti odabrani izbor) all alone. I ništa, šaljem jadnu poruku da sam umorna i da idem doma. Marina s druge strane isto odlazi kući, njegovoj kući. On je počinje ljubiti lagano po vratu, prelaziti joj rukom po guzi…i sve je to jako fino i lijepo a Marina vam to jako voli (i ja isto ali moj nije u Varaždinu već u zgradi do mene pa nemam problema kao što je celibat). Ulaze u kuću, ona mu odmah daje do znanja da ona nije laka ženakoja će sad, ne daj bože, spavati s njim već prvi dan što su se upoznali. On je naravno pun razumijevanja i toči joj još jedno piće. Nastavljaju svoju igru hoću – neću i na kraju završavaju na jednim bučnim i glasnim HOĆU. Sutradan ujutro Marina se budi i panično zove svoje prijateljice (aka mene ) da šta da radi, da je u krevetu s nepoznatim muškarcem koji je sve samo ne zgodan i usto ima sliku zagrljenog para (sebe i neke cure) na noćnom ormariću. I umjesto standardnih ‘I told you so’ priča, savjetujem joj kako da hoda da ne škripi parket i pokupi odjeću i zbriše glavom bez obzira. Na kavi mi se jada kako ona zapravo voli Adrijana (Varaždinec, ne) i kako joj je ova aferica pomogla da to konačno shvati (kao i ‘aferica’ prije ove i ona prije ove i ona prije ove and so on and so on…) i kako više nikad neće biti tako glupa (pijana) da to napravi (barem e do slijedeće subote). “Ali zašto ?” pitam je ponekad. “Ali bio je taaakoooo dooobar i sviđaloi mi se čuti da sam lijepa i sexy”. Frustrira zar ne?
Tako sam i ja sinoć (u snu dakako, kaj ste mislili da to i inače radim…t,t,t neš ti perverznjaka) popustila nježnim poljupcima (zamislite, opet po vratu) nepoznate brinete…iako sam se ispočetka maloopirala…ali želja je bila jača od svega, morala sam popustiti...;-)
Post je objavljen 16.10.2004. u 12:51 sati.