Grad definitivno najgusceg prometa ikad vidjenog do sada.
13 milijuna stanovnika svakodnevno osluskuje molitve koje paraju prometom zagadjeni teheranski zrak.
Grad velikih suprotnosti sirotinja-bogatasi, isto tako velike prirodne suprotnosti, u ovo doba godine u gradu je 30 stupnjeva, a u isto vrijeme se moze zicarom koja vodi na visoke Teheranske planine i na skijanje ili boardanje sto je ovdje cesca pojava.
Grad cuva osim regularne i tzv. moralna policija koja doslovno provjerava moralnost ljudi, a narocito zena. Zena bez feredze ne moze se setati gradom niti popiti kavu u niti jednom od malobrojnih lokala.
Izlasci su slicni kao u filmu Americki grafiti gdje svi sjede u autima i vozikaju se okolo, e pa nesto slicno je i ovdje. S obzirom da je njima cetvrtak i petak sto je za ostali svijet subota i nedjelja, onda oni lijepo cetvrtkom navecer stave svoje najbolje marame na glave, sjednu u svoje retro aute (70-te) i voze se po gradu, bolje receno stvaraju nesnosnu guzvu i kaos. Pijanih naravno nema jer je alkohol zabranjen i onda onih par sretnika sto se uspije izvuc iz prometne guzve i na kraju i dospjet na zeljeno odrediste, popiju kavu, pojedu kebap i kuci pjevajuci.
Nas par sretnih Hrvata koji smo ovdje imamo i svoje vozace pa se preko njih i uspije srediti neki alkohol ali i to je vrlo rijetko.
Cijene proizvoda su slicne kao u Hrvatskoj, place nesto manje.
Ipak ukupan dojam o gradu je los, bio sam i na zanimljivijim mjestima od ovog, ali ipak ostaje zadovoljstvo sto jedan Hrvat barem privremeno radi i u ovom sugavom gradu.