kada sam ispricala dugogodisnjoj jaranici sta mi se sve desava rekla je
"wowo.to zvuci isto kao iz nekog filma!"
znam sta je htjela time da mi dokaze-da mi ne vjeruje...da misli da izmisljam...
ali po meni postoje dvije mogucnosti...
1.to je sve stvarno,bash tako,i nikako drugacije,i ja imam to sto imam,vidim to sto vidim,cujem to sto cujem,znam to sto znam
ili
2.ja sam luda!
licno vishe pretendiram ovom prvom(istina je!uvjerila sam se u to...a kako?...vidjet cete i sami...)ali vi sad vjerovatno mislite da je prije ovo drugo u pitanju...kao i skoro svi...
od februara ove godine mi se dogadjaju,u najmanju ruku,cudne stvari...osjetila sam kad je momak moje prijateljice umro-tacno u tom trenutku nesto je prostrujalo kroz moja pluca,napravilo veliku rupu,i kroz tu rupu je duvao vjetar...to je bilo bolno uzasno...znala sam da se nesto loshe desava,i rekla sam to prijateljici koja je sjedila pored mene,i rekla sam to josh dvjema curama u roku od 15 minuta...prvo to nisu shvacale ozbiljno,medjutim kada su kasnije(nakon par dana)saznale da je R. umro tacno u tom trenutku kad sam ja to osjetila...prvo su se odmakle korak od mene,pa ponovo primakle,i rekle da mi vjeruju,al da je zastrasujuce,i ipak nekako ne vjerovatno...
to nije bilo prvo,ali najjace do tad sto se dogodilo...mislim,prije sam se igrala s profesorima...zamisljala bih kako profesorica ustaje i otvara vrata,i ona bi to uradila,i nakon toga stala razmisljati zasto je to uradila...znam da mi to i nemoze niko vjerovati,jer nisam nikome ni govorila...
samo bih se ja tada uzela smijati...radila sam takve stvari s profesorima neko vrijeme,i bilo mi je zanimljivo...
medjutim to sa R.-om mi je bilo previshe za pocetak...
na zalost...ili mozda srecu?!ne znam...uglavnom to nije bio zadnji put...
ako bi moju prijateljicu bolio stomak u noci toliko da nije mogla spavati(ima problema sa crijevima...neka hronicna bolest)ni ja nisam mogla spavati i stomak bi me bolio do besvjesti...i kada sam otisla doktoru zbog tih bolova,napravili su rendgenske i ultra snimke...vadili krv,urin,i sve to...ali nista,apsolutno nista nisu nasli nikad!
deja vu mi se desava 50 puta na dan!ali ne deja vu kao ostalim ljudima,da se nesto desi pa se oni tek tada sjete da su to nekad vec vidjeli,dozivjeli...meni se prvo nesto u glavi desi,pa onda u relanosti...ne odmah,nakon nekog vremena...zavisi...ali od cega nisam josh skuzila...npr.prije tri dana sam przila ribu,i odjednom sam vidjela ulje u tavi kako prsti na sve strane i sebe kako odskacem par koraka u nazad...nista se nije desavalo tada-ulje je bilo mirno...nakon sto sam zavrsila,mama je uzela tavu i stavila je na sudoper,ja je nisam vidjela i kanula mi je jedna kapljica vode na vruce ulje,i ja sam odskocila(refleksivno)par koraka u nazad...onda sam stala posmatrati,zadivljeno,ulje koje je prstalo na sve strane...ok...ovdje neko moze reci:a mozda si namjerno kanula vode na tavu...nisam...ko zeli nek vjeruje,ko ne-nemora...ne radim ovo rad nekog drugog,nego rad sebe...mozda neko misli(a sigruno je vishe takvih,nego onih koji mi vjeruju)da izmisljam...samo izvolite,meni svejedno...
ja imam svoje dokaze...imam jednu osobu kojoj se desava skoro pa identicno kao meni,samo kad se nas dvije sastanemo ja osjecam da ona ima puno vecu energiju nego ja...ali ona je to dobila tek jedno 6 mjeseci poslije mene...josh jedna interesantna stvar je da sam ja 6 mjeseci i 1 dan starija od nje...
medjutim u posljednjih sedmicu dana smo non stop u kontaktu,jer smo tek sad jedna drugoj to konacno priznale...premda smo prvi put razgovrale prije mjesec dana...inace ne govorimo ni jedna ni druga puno o sebi nepoznatim ljudima,ali tu noc smo mi odmah pocele pricati o tome...nakon toga se mjesec dana nismo ni vidjele ni cule...i tacno na dan kad se njoj desi prvo "predvidjanje smrti" mi se vidimo ponovo...predvidjela je da ce joj psa udariti auto...i za to ima svjedoka...otac i ona su izveli psa u setnju...samo sto ga je pustila s lanca rekla je ocu:
"sta bi ti sad uradio da ga udari auto"
i u tom momentu se cula skripa guma...pas je podletio pod auto...mrtav...
tu noc se mi slucajno srentemo ponovo na istom mjestu gdje smo se i upoznale...i ona mi isprica za to,i moli me da se nadjemo na kafi...(o tome sta je bilo kad smo se nasle cu pisati u iducem postu-tj.izbaciti dio iz mog dnevnika)...
od tada je prosla sedmica dana tacno...
tek kada sam sa njom razgovarala o tome,rekla sam to svojoj mami...tu noc kad sam joj rekla obje smo plakale,i stale moliti se Bogu...moja mama misli da mi je to "napravljeno"...tj.da je neko bacio crnu magiju na mene...sto su mi rekle i mnoge gatare,i hodze,i popovi...vishe nemam razloga da sumnajm u to...svi su mi rekli isto...ali mama je prva(nisam ni hodzama ni nikome josh govorila) koja je rekla da mi je ovo sto se desava,napravljeno time...tj.da neko zeli da me izludi....bash sam juce isla sa starcima i bratom na neki izlet...kada smo isli tamo bila je jedna nesreca,medjutim nije se moglo zakljuciti da je nesto bilo,osim sto je policajac hodao magistralom...ali,meni je u glavi bila sam rijec"sahrana"...i kad smo se vracali,nakon 5-6 sati...tu je bio kran,koji je trazio nesto u rijeci,ljudi su tu stajali na kishi,policajci...ali nigdje prezivjelih,ili nekog znaka da je neko dolje...nakon toga,jedno 15 minuta,meni se spavalo uzasno...i mobitel mi je stajao sa strane...a brat(mali) je sjedio do mene...imala sam potrebu,tj.nesto mi je citavo vrijeme uporno govorilo"uzmi mobitel,cuvaj brata,sad ce zakociti...hajde!hajde!hajde!" i u trenu kad sam pruzila ruku ka bratu,dohvatila ga za rame,otac je naglo zakocio...ispred nas je bio sudar...rekla sam to mami...
ona mi vjeruje sve vishe,i vishe...
bilo je josh mnogo toga,ali onaj dan kada smo se D.(cura kojoj se desava nesto slicno) i ja nasle...prije pet dana...bio je toliko cudan...svasta se desavalo,a vecinu sam opisala u dnevniku....premda ima stvar kojih se vishe i ne sjecam,ili nisam kako treba opisala...ali to ce biti mali uvod u sve sto cu dalje pisati ovdje...
pa izvolite...vjerovali ili ne...meni,ne da mi je svejedno,nego me se ne grebe puno...
znam istinu!zna je D.,znaju je i A.,S.,i Z.(cure kojima sam rekla za smrt R.),zna je moja mama i sto je najvaznije zna je Bog!
Post je objavljen 15.10.2004. u 16:59 sati.