Kad sam mislio da je moj sustav napokon stabilan dogodilo se iznenada velika promjena. Jučer popodne je počelo s nervozom da bi noćas završilo s nesanicom. Razlog moga nemira je spoznaja da sam se nekada povukavši u sebe udaljio od ljudi koji su htjeli moju blizinu. Dijelom jer sam bio okupiran svojim profesionalnim, duhovnim i emocionalnim problemima i bio toliko u njima da sam zaboravio na okolicu. Toliko sam loših osjećaja krivnje, bijesa i indiferentnosti sakupio u sebi. Često puta ne želeći se nametati drugima zatvarao sam se u svoj svijet u kojem sam naposljetku ostao potpuno sam, a to je ono što me naviše plaši i čudi jer sam po svojoj prirodi društven. Pitanje je koliko je moguće ponovno uspostaviti kontakte, no pokušat ću. Ako i ne uspijem, barem znam gdje sam pogriješio.
Inače zadnjih dana je i moj kompjutor u vrlo lošem stanju. Treba poticaj za ozdravljenje. Treba ga osloboditi od virusa i smeća. Ometa me pri čitanju bloga, maila, a pogotovo pri ostavljanju komentara- jednostavno se smrzne…
Post je objavljen 15.10.2004. u 14:08 sati.