Duže vremena me fasciniraju ova stvorenja, pa odlučih da i napišem nešto o njima kaj svekolikom pučanstvu vjerovatno i nije poznato.
Odnos spram morskih pasa u različitim civilizacijama.
Evropski ribari i mornari dugo su vremena mrzili morske pse i koristili svaku priliku da im dođu glave. Smatralo se znakom dobre sreće uhvatiti morskog psa, a pogotovo ako bi u pitanju bila trudna ženka. Ulovljenom morskmo psu su bile odrezane peraje-koje bi zatim pribili za brod a ostatak (najčešće još živog psa) bacili natrag u more.
Za morske pse govore da su oni mogli osjetiti "miris smrti" i da bi danima pratili brod sve dok se nebi dočepali mrtvog tijela-po mornarskoj tradiciji bačenog preko palube. Zato je u ovim područjima dugo vremena postojala odbojnost spram mesa morskih pasa jer su ljudi smatrali da ustvari jedu "reciklirano" ljudsko meso.
Stari Japanci (prije prihvačanja Budizma) štovali su boga munje kojeg je personificirao morski pas.
Ljudi na Novog Gvineji smatraju da moski psi imaju jake magične moći, stoga ih se nesmije loviti, niti im nauditi na bilo koji naćin.
Na Solomonskim otocima postojalo je vjerovanje da MP utjelovljuju duhove predaka, stoga-da bi pomagali i štitili zajednicu, trebalo ih je udobrovoliti-često puta i ljudskim mesom. Gradili bi podvodne obredne oltare-u blizini špilja za koje su smatrali da tamo obitavaju takvi Morski Psi-duhovnjaci, i na tim mjestima bi žrtvovali "dobrovoljce".
Stanovnici neki pacifičkih otoka imaju obredne ceremonije u kojima ljube MP-ove, jer smatraju da oni tako postaju bezopasni. To se najčešće izvodi u pličaku ili iz čamca, ali ih prethodno toliko nahrane pa ih mogu poljubiti praktički bez ikakve opasnosti, a da im sve skupa bude bolje i zanimljivje hehe, i da si malo daju kuraža, prije obreda piju napitak od biljke Kava (nema veze s makijatom i expresom) koja raste u tim krajevima a ima jako narkotičko djelovanje.
MP-ovi, a poglavito Velike Bijele psine (zahvaljujuči filmu Ralje) su na "lošem glasu" i to sasvim ne opravdano. Znate li da su veće šanse da ćete dobiti na lotu, ili da će vas pogoditi grom-nego da vas napadane morski pas. 1000 puta su veče šanse de će te se utopiti nego biti pojedeni, no ima primjera da su morski psi postali baš pravi ljudožderi. U 19 stoljeću, u luci Kingston (Jamaica) obitavala je Velika Bijala, kojoj su čak dali i ime-Port Royal Jack, za koju vele da se hranila pijanim mornarima koji bi pali u more. Istu naviku je razvio i Shangai Bill koji se gostio ispred luke Bridgetown na Barbadosu.
Često puta su i mnogobrojni brodolomci stradavali od zuba MP-ova.
Možda i najpoznatiji primjer je sudbina posade američke krstarice USS Indianapolis-koja je, 1945, prilikom povratka u Ameriku sa pacifičkog otoka Tiniana-(gdje je prevezla dijelove za Atomsku bombu koja će biti bačena na Hirošimu), torpedirana od strane japanske podmornice. Budući je cijeli zadatak bio ultra tajan, nitko nije znao za sudbinu tog broda i borodolomaca čak 3 dana. Preko 1000 ljudi u pojasevima za spašavanje su to vrijeme bili napadani od strane cijelih jata morskih pasa, najčešće tzv. Mako Ajkula. Preživjeli pričaju da su se skupljali u grupe od po 5-6 i kad bi se Mako približio-počeli bi rukama udarati po površini. To bi ih ponekad i odvratilo-a najčešće nebi.
4. dan je tek pokrenuta potraga. Rezultat ove tragedije-883 mornara pojedena.
Ako se sječate iz filma Ralje I. Ona lik-vlasnik broda i inače mrzitelj Morskih pasa koji ih je ubijao svakom prilikom, je kao bio jedan od preživjelih mornara s Indianapolisa.
Ovo je ne jedini, ali ipak rijedak i extreman slučaj.
U svijetu se godišnje zabilježi oko 80 napada morskih pasa, a svega ih 20tak završi fatalno.
Post je objavljen 15.10.2004. u 11:55 sati.