Nevidljive blogerske sile izvukoše me(NE) iz kreveta u 4 (!!!) ujutro.
Pojma nemam zašto...
Iskašljah vraga iz sebe i uz kakao zapalih cigaru (jopet se vatre diram).
Paše mi ovako vrelo, bijelo pred jutro...klizi mi utrobom i baš je ok.
Sve je bijelo ispred mene, uvjeravam se da je tako.
Crnu odbijam.
Kad bi znala da nisam hrabra i jaka, poslala bih sve kvragu.
Ali jesam, bez obzira na sve.
Virujen u se, u te, kako oćeš.
Za 31 sat obilježam dvogodišnjicu mog smisla.
Djeljenja sebe na dva dijela...
Za 15 sati uletjet ću u naručje svojoj mami, tati, bratu.
I pita se, ovako ujutro kad su misli jebene (pogotovo kad se sjetim lica šefa kad zakrmim na stolu pred kompom, a on me ne može probudit), koji mi kurac više treba?
Osim puno, puno love da si mogu kupit puno toga lijepog, svaki, svaki, svaki dan....
Ma jebeš sve, bum si kupila neki drugi dan.
Sad idem leć, koji me kurac izvukoste iz kreveta uopće?!?
Post je objavljen 15.10.2004. u 04:23 sati.