Tako sam umorna, umorna od same sebe.
I ne, neće ovo biti depresivan post jer nema depresije. Samo sam beskrajno umorna.
Osjećam se grozno zbog sebe, drugih, svega što se događa. Iscrpljeno, pomalo razočarano.
Razočarano jer sam ispala bitch zbog vlastitog izbora. Imala sam pravo birati. I jesam, i onda se neđe netko povrijeđen. Znam, moj je problem što ne znam glumiti. Što sam tako prokleto iskrena, što znam što želim, a što ne.
I nije mi jasno, zaista, kako to nekome može zasmetati. Možda je vrijeme da prestnem biti ja i da konačno naučim odglumiti kad treba. A možda je samo stvar u načinu na koji biram.
A možda i nije stvar u meni.
Volim ljude. Ali ne mogu biti u idealnim odnosima sa svima. S onima kojima je to moguće i imam odnos drugačiji od ostalih. Imam svoje razloge kad s nekim ne želim provoditi vrijeme. Surađivati. I možda to ne bi trebalo shvaćati suviše osobno. Jer možda griješim.
U ovom tekstu ima previše riječi "možda".
Možda sam pogriješila, a možda i nisam.
Možda se sutra ne probudim. Ili se probudim sretnija no tužnija od danas. Možda malo drugačija, a svi će misliti da sam to ona ista ja.
Ma nije ni važno.
Ali o tome ću pisati neki drugi put.
Post je objavljen 14.10.2004. u 20:15 sati.