Yankee! Pitao si za komentar, istina je to, glass ceiling postoji. Sto se vise penjemo piramidom moci, zena je sve manje. xvii, meni se cini da se FESB moze tuziti (ako uopce postoji zakonski okvir koji prepoznaje spolnu diskriminaciju), ne mozes imati u jednoj kuci po demokracije, po monarhije. Nema veze kakvi su odnosi na pojedinim odjelima: za jednu instituciju moraju postojati jedinstveni kriteriji i policy. Podsjetila si me na nesto sto mi je ispricao jedan poznanik: njegova necakinja isto je zavrsila nesto na FESBu, magistrirala, bila najbolji student, a nikako joj nisu davali stalni posao, nego obnavljali ugovor po 6 mjeseci, zatezali itd. Jednom se opet pozalila, a sef joj: "A, kolegice, vi bi posal, pa posla ima... svaki dan otvori se neka nova butiga..." Cura ga pogledala--il ga pljunut il se nasmijat--i otisla. Ne doma. Van. Doktorirala je i radi za kanadsku NASA koja ju je sponzorirala od prvog dana.
Evo jednog eksponiranog primjera akademske diskriminacije iz Amerike: tuzba i kasnije studija polozaja zena na MIT-u, valjda najelitnije tehnoloske skole na svijetu. Zene nisu cinile niti 8% stalnih profesora, premda cine gotovo 50% studentskog tijela.
A Study on the Status of
Women Faculty in Science at MIT
Marginalization increases as women progress through their careers at MIT. Examination of data revealed that marginalization was often accompanied by differences in salary, space, awards, resources, and response to outside offers between men and women faculty with women receiving less despite professional accomplishments equal to those of their male colleagues.
Tesko je razluciti ima li zena manje na vrhu ili u znanosti jer ih manje tome stremi ili ih jos drustvo sabotira, vjerojatno se radi o kombinaciji uzroka. Jos se pitanje moze pomaknuti unazad: ako manje zena nego muskaraca zanima znanost ili opcenito profesionalni uspjeh, je li to zato sto tako osjecaju, ili zato sto su tako odgojene, zbog atmosfere i strukture cijelog drustva? A jasno, svaki individualni slucaj moze biti prica za sebe.
I u idealnom ravnopravnom drustvu vecina zena bi se kad-tad suocila s problemom radjanja: nazalost, najveca plodnost poklapa se s periodom najvece akademske plodnosti. Ovo ne znaci da je nemoguce imati djecu i sjajnu karijeru: samo da je vrlo tesko--neopisivo teze nego muskarcima.
Sto se US tice, tu je i problem sto nema niti one drustvene pomoci koju nudi Evropa, placena porodiljna za oceve, na primjer, javni vrtici itd. Drugo, njihov patrijarhalni, puritanski i merkantilisticki mentalitet otezava izbor tehnickih karijera za zene na osnovu i tradicije i poslovnog smisla (ovaj potonji radi i protiv muskaraca). Veci postotak (i zena i opcenito) bira tehnicke struke u nas nego kod njih. Kao i Rusima (jos puno jace), to je nama nasa borba dala: kad su se obnavljale razrusene zemlje u duhu socijalizma, svi smo bili graditelji i inzenjeri, i premda je diskriminacije navijek bilo, nije bilo bas skroz fantazmagoricno da zensko studira strojarstvo. S druge strane, u svim novim tehnickim strukama, koje nisu opterecene tradicionalnim percepcijama, pa se jos dobro zaradjuje (IT), broj zena i muskaraca je otprilike isti.
Trece, elementarno i srednje znanstveno obrazovanje im je tako lose da samo onaj mali postotak izrazito nadarenih i zainteresiranih uopce razmatra ove karijere. Zasto bi se neka pametna cura isla grciti s gradjevinom (tj. gradjevinarima) kad moze biti arhitekt, industrijskom kemijom kad moze biti doktor?
Treba cijeniti da isti izbor karijere znaci razlicitu zrtvu za razlicite ljude.
Post je objavljen 14.10.2004. u 17:25 sati.