Bila je to vijest koja me pogodila na čisto dječjem emotivnom nivou. Dakle, bijah dosta pogođena. Moj prvi heroj (izuzev tate naravno, jer on je ipak van svake konkurencije), čovjek koji je bio utjelovljenje borbe protiv zla, a kasnije borbe protiv bolesti. Čovjek bi pomislio da mu je Kripton osigurao barem malo duži životni vijek od nas običnih smrtnika, a ne kraći. Bio je pravi Supermen i van malih i velikih ekrana. NJegova volja i upornost da pobijedi nepobjedivu bolest je bila dostojna titule koju i dalje nosi u mom srcu. Jako mi je žao. Pružao je nadu svim onima koji su je okrutnim spletom okolnosti već davno izgubili. Ostao je nepokolebljivog duha do samog kraja, a sad ga više nema. R.I.P. Superman!
Post je objavljen 14.10.2004. u 15:24 sati.