kako je sezona vec lagano zavrsila, trebalo bi se malo prisjetiti kako je zapravo pocela..dakle nakon mukotrpnih priprema za drzavno, i izgubljenih sati i sati na tzv. poligonu pocela su natjecanj. Pocelo je 08.05.2004 natjecanjem u Kastelama. Sve je krenulo nizbrdo , nas tzv. trener okupio je drugu ekipu i mislio s njima ici na drzavno. Mislim da o nasoj reakciji kad smo to cule ne treba uopce pricati! Nakon sto smo gosponu B. popile zivce na slamku, doslo je do promijene scenarija. Noc prije polaska samo se pomirile s D., putovanje ja bilo ok, smjestaj savrsen, vrijeme jaaaako toplo( dok su se nasi frendovski d.v.d-i smrzavali u Galgovu), vjezba je bila dosta dobra 43s. Cijeli dan je imao smisla do poslije proglasenja kad se ekipa raspojasala.. D. je cugao, a cure su lokale;) Sve je bilo ok do ponoci kad je D. zatekao Tinu s Marijem, Petru s Domijem.. A tada nagla promijena price.. Prve i zadnje rijeci koje nam je uputio vatrogasni Napoleon bile su :" Spremajte se, idemo doma!! Od sutra vise ne postojite!!" Nakon toga cirkus se preselio u nasu sobu, gdje su sedam velicanstvenih pokusavale otkriti sto i kako dalje... Ujutro u sali je bio bal vampira, mozete zamislit tu sliku? Svi strgani, jos pod utjecajem alkohola prosle veceri. Mislim da im je stvarno prisjelo. ako polako krenuhsmo doma, sve je bilo jasno. Nas trener opet nije bla,bla s nama.. Zakljucile smo da su dalmosi najludi na svitu! A da su xy, ruku na srece gospodo, najveci lokeri. Polako je doslo i natjecanje u Kutini 22.05.2004 o tome se bas i ne prica puno.. Bilo je bas bzvz. Kako su ostala jos dva tjedna do drzavnog pocele su padati velike rijeci, strka, frka i sl.. I tada je doslo i to dugoocekivano drzavno u Osijeku. isle smo na 4 dana ali mi smo se (kao i uvijek) spremile kao da idemo na cijelu vjecnost. Bile smo smjestene u Dakovu, gdje i sve ekipe ZG zupanije. Kad smo usle unutra pocelo je sokiranje. Prvi sok je bio taj da nema tuseva, topla voda je bila luxus, sobe i nisu bile toliko lose. No presle smo i preko toga.. dan se blizim kraju, a iscekivanje je bilo sve vece.. no naravno tko bi mogao spavati? neki su setali jedva obuceni u nesto, neki su razbijali prozore, neki vukli krevete, a neki zivcirali ostatak hrkanjem( zna ona da mislim na nju) ;))
pred jutro se situacija smirila, no upad vojnika u sobu sve je posemerila. umjesto dorucka imale smo izbor za miss podocnjaka.. ta nagrada je pripala nasoj plavoj vodnoj.. nakon dvosatnog otvaranja natjecanja, kisa nije prestajala. bile smo mokre ko misevi, teren je postao ratno bojiste na kojem su ljudi padali k'o da ih neko strelja( bilo je toliko klisko da...).. nakon fijaska sve smo bile u tolikoj komi da smo pocele slavit.. najbolje sto je bilo tog dana bilo je tusiranje u Bizovcu. navecer je bila tzv. oprostajna vecera s Kastelama. i opet se pokazalo da su dalmosi toliko smisni da bi i kipove nasmijali. Kap koja je prelila casu je ta da je drugi dan sunce picilo. nakon razocaranja krenuli smo doma.. natjecanje je bilo katastrofa.. i tada smo ostale potpuno same.. bilo se tesko vratiti, ali uspjesno je pocelo ,12.06.2004 natjecanje u Ivanicu bilo je pravi primjer toga. vrijeme isto kao i prosli vikend( blato, kisa) no razultat puno bolji. i opet se culo pitanje "tko je najbolji?" zatim natjecanje u Kerestincu 19.06.2004 bilo je pokazatelj da smo u vrhunskoj formi.. rezultat toliko dobar da smo bile 2. u muskoj konkurenciji. tamo je zapazen onaj presladak decko iz Volavja;) natjecanje kod nas bila je ziva koma,i to se pokusava zaboravit.. tu je prvi put da samo dozivjela da mi se sudac tako izravno nabacivao.. za propast u zemlju;) 26.06.2004 natjecanje u Svetoj Nedelji.. eh tamo je bio pravi lommmm.. vozla su nas dva najzbunjenija covjeka na svijetu. nakon sto smo opet rasturile konkurenciju doslo je vrijeme za polazak doma.. no uslijedilo je dvosatno lutanje putevima "glagoljasa". ispred nas samo pustos , a nas dragi nam vozac svakih pet minuta lupao je gluposti, kako zna gdje smo i da je tu nekad zivio?!!!! a onda je dosao i taj hvaljeni Komin, opet vrhunski rezultat, ali nista posebno od natjecanja. tamo smo upoznale decke iz Spacve, ljudi su zivi smijeh. Ovogodisnje prvo mjesto za najbolje natjecanje odnosi Bobovica!!! tako je bilo dobro.. prvo smo se same spremile, dosli po nas, vjezbale u ekipi katastrofe, uzivale u slobodi... mah strasno nesto.. to su bila vremena.. svaka cast organizatorima , Ivanu;) drugi dan smo se morale suocit s nasim nadleznim... uh, da je to netko slusao mislim da bi bio na podu od smijeha. tak smo ih zbetonirale da nisu znali kaj da kazu.. kako je to bio dobar osjecaj.. zatim je bilo natjcanje u Busevcu, gdje smo napavile jedan od najboljih vremena.. tribine su bile pune, podrska od strane Lekenika, cetiri kamere.. strasno nesto.. i tada dode pauza sve do 14.08.2004 Bregana.. opet nas zbunjeni vozac ; Nina slavi rodendan , napravle smo 37 i to jaaako dobro proslavile.. nakon Tininog pokusaja busenja guma, zezancije s Deanovcem , ponovnim lutanjem doslo je u pitanje postojanje ekipe.. ne moram ni pricat kakva je bila to situacija.. Nina je bas bila raspolozena za bisere.. zahvaljujuci njoj lutali smo dosta dugo.. o tom danu cure bas ne vole pricati, i zanamo zasto;) eh onda je dosla Gracenica, a tamo sam ja pukla totalno. toliko su me ubile u pojam da je to bilo strasno.. nakon propustenog najvaznijeg natjecanja u sezoni,Trebarjeva, ekipa je vec bila na rubu sloma. razmisljalo se o odlasku, pa cak i vjezbanju na europskom za drugu ekipu.. sad je bio najludi dir ic na natjecanja turisticki .. i to sve do 10.10.2004 kad je bio Zapresic.. napokon dosle koke iz Komina, i opet smo im puknule 1. mjesto. kako je to bio sladak okus pobjede. no najvaznije tog dana je bilo da se D. vratio..
eto po svemu sudeci ono sto nas ne ubije, jaca nas.. to je ovdje cisti dokaz. sve ovo rezultiralo je cvrstim prijateljstvima i velikom zeljom da pokazemo svima da nas nitko nema . zato curke moje ne dajte se i nek se jos dugo cuje nase famozno pitanje "tko je najbolji?"
P.S. eto sad se napokon mozemo i vidjeti gore;)
Post je objavljen 14.10.2004. u 08:06 sati.