Sad, na kraju srijede, hajdemo u srijedu. Alkar Kemoterapiju u sridu!
Počelo je lijepo: čitanje lijevo, čitanje desno. Što bi imalo značiti: malo Psihologije pamćenja i učenja, Predraga Zarevskog: malo Leviathana Thomasa Hobbesa, malkice šaranja Blogom šajke, a Internetom čeze, kad...
Kad što? Kad ono prijatelj Šebrek javlja se sa dna Istre. U zoru ranu... Šebri je još vojnik, brigadir, a tamo na Kamenjaru ili kako se to već zove, je poligon u kojoj naša bajna vojska gađa orhideje i ostalo nepotrebno i neprijateljski nastrojeno bilje i raslinje. Vani se dan lijeno proteže, evo ga još malo pa je jutro stiglo i na moj četvrti kat.
Šebri se javlja nešto u svezi Zagreb-Salona. To je najstarija međunarodna izložba fotografija u Hrvatskoj, gotovo sto godina stara. Već nekoliko godina prijatelju pomažem u slaganju i lektoriranju Kataloga.
Potom HTV. Napisao sam prijedlog za neku emisiju. Nosim to uredniku, a urednik će proslijediti svome uredniku i tako: urednik za urednika za urednika, iščupati ne mogu ni repu.
Nakon toga hrlim pješke u Društvo književnika. Naime, TMB danas ima promociju knjige pjesama Tigar. Tomicu odavno volim. Družili smo se, veselili, pili i ljubili. Bilosnić je pravi zbunjenko. Znalo mu se događati da se udvara djevojci i nekoliko puta. Jednom mu je neka ljepotica rekla da joj se više ne udvara, jer da znade sve fore, mogu odmah preći na stvar... a to nije bakalar.
Živi u Zadru. Posljednjih stotinu godina rijetko se viđamo, ali on je još uvijek mlad i poletan. On je kao spoj saksafona i trombona. Katkad i tromblona. Takva mu je i poezija. Nježna, opora i eksplozivna.
Naravno, najprije je napisao rođendansku čestitku mojoj desetgodišnjoj kćeri Uni. Zatim mi je poklonio Tigra, tako je naslovio zbirku koju danas promovira. Onda smo se izgrlili i ono, jebote, sjajno izgledaš, zar si već umro! U Društvu mnoštvo prijatelja koje odavno nisam vidio. Obradovao sam se susretu s Nikolom Pulićem. Nikola je rođen u doba Zdeslava, ali još hoda i raduje se svakome od nas koji smo rođeni u doba Česmičkog. Pajo Kanižaj. Stipe Čuić. Kazimir Klarić. Arsen Dedić i Zlatni Bula za glasovirom Bele IV., Palada, Vuletić, Knežević... Naravno, tu su kritičari, profesori, astrolog i novinari.
Dok traje promocija, brišem do Tabe i tamo njemu i damama iz ureda pokazujem na Blogu Trkačicinu nogometašicu. Znam da je Ptičica u cvijeću dobila nove čitatelje. Do danas sam im ja bio favorit. Od sutra, kladim se u dva pušleka mladoga luka i kg janjetine, bit će to Mirisna Ptica, Propupala Annie, pa tek onda ja. Pojelo me vrijeme.
U Društvo sam stigao kad je promocija bila gotova. Arsena i Bulu sretoh na stepeništu. Na brzinu izmijenismo nekoliko milijuna riječi i štosova. Kao, vidjet ćemo se...
Kratko druženje u Gradskoj kavani s Bilosnićem i društvancetom. Radujem se skorom susretu s Tomicom u Zadru.
I onda dom, punjene paprike i druženje s Tigrom, to jest s T.M. B.
Sad je doba odmora, dakle bloganja i blogovskoga prigovaranje. A, kao početak, na kraju vam poklanjam uvodnu pjesmu ove sjajne zbirke.
Tomislav Marijan Bilosnić:
U ULICI ZADARSKOG MIRA POJAVIO SE TIGAR
Na početku Ulice Zadarskog mira
pojavio se tigar
bio je to najuporniji tigar svih vremena
Tako rijetki stvor u današnjici.
Toliko rijedak da je teško u to i povjerovati
Nitko ne vjeruje u njegovu pojavu
iako mu djeca nose male poklone
a djevojke iz predgrađa dolaze ga vidjeti
uzbuđujući se onim što je najbolje
Svi ga gledaju s pristojne daljine
i ne vjerujući okreću pogled nebu
koje lebdi nad njim svileno kao i on sam
U velikim skokovima tigar preskače zgrade
boji se da će ga na ulici ubiti
oni što se prave da ga ne vole
ali viču za njim kako je lijep
kao visoki bijeli valovi juga
koji već danima preznojavaju cijeli grad
Tigar i ne sluti da je upao u klopku
u jamu koju mu kopaju godinama
blago se osmjehujući njegovoj nenadanoj pojavi.
Eto, to je Bilosnić. Taj tigar mi se jako sviđa. Sigurno ste zapazili da je to jedini tigar na svijetu koji je biljožder.
Vani je jesen. I dolje, i gore, i lijevo, i desno, i sprijeda, i otraga.
Ruža u haustoru pripremila je svome draganu, pa ma gdje on bio, slatko od sebe.
A ja, evo, svim mojim neuhvatljivim djevojčicama smišljam nešto jesensko. I stilu - jesen stiže, priđi bliže!
RUŽI U HAUSTORU
Gle, na tvoje vrele skute
Padoše moje ruke –
Žute.
Post je objavljen 13.10.2004. u 22:43 sati.