Slučajno smo se rodili, slučajno živimo, i slučajno ćemo umrijeti. Smisao života? Hvala ne, znanost se time ne bavi. Živjeti slučajno, pa nije to tako ni loše. Nema nikakvih obveza prema Kreatoru ovog svemira, radim što želim, i to je to. Ne vjerujem u nikakvi viši smisao, jer za to nema materijalnih dokaza. A inteligencija i logika? To su danas oskudni resursi, bolje ih je upotrijebiti da se zaradi što više novaca. I onda ću te novce potrošiti, slučajno.
Ali ako nema nikakvih obveza prema Kreatoru, nećemo imati nikakvih prava kad nas se optuži za korištenje tuđe imovine. No, i tu imamo mi argumenata. Prvi je, neće se Tata ljutiti, pa mi smo svi Božja djeca. Drugi je new age, pa ako ti vjeruješ da je sve slučajno, onda za tebe je sve slučajno, i nema ništa nakon smrti, a ako vjeruješ da ima, onda ima. :)
Jedini je problem kada je sve slučajno onda nema patnje i boli. Ako govorimo o tome da je sve hrpa atoma, onda nema ustvari veze da li patiš ili si sretan. To su samo različita strujanja elektrona kroz mozak. Ipak, materijalisti ne mogu živjeti po toj filozofiji, nije im svejedno. Nije im svejedno da li su bolesni ili zdravi, da li su gladni ili siti, da li im je hladno ili toplo, da li su ružni ili lijepi, u kakvom se slučajno autu voze. Na sve to materijalisti slučajno troše jako puno novaca. Dakle, koja korist od životne filozofije u kojoj je sve slučajno kada je takvu filozofiju nemoguće igdje vidjeti u praksi?
Gdje je znanstveni dokaz da ljudi mogu živjeti po filozofiji sve je slučajno i ništa nema nikakvog smisla?
Ako ništa nema nikakvog smisla onda čemu uopće znanost? Filozofija materijalističkih znanstvenika je dakle poput čovjeka koji sam sebi puca u glavu.
Post je objavljen 13.10.2004. u 13:36 sati.