Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pepeljara

Marketing

Hladna zima

Nema vishe trte mrte! Vrijeme se promjenilo tako naglo, sa sunca na kisu i zimu..sad kad ustanem ujutro ZMIA i mrak!! mislim... kako brzo vrijeme prodje, kako se promjeni sve, ah ljeto kraj, jesen je nekako vrlo kratko trajala, jos samo fali snijeg, jer je PRAVOO ZIMA.. al ajd sve se moze izdurati jel tako? :) evo dok tipkam hladno, grijanje jos nije pocelo, tako da je rad " u otezanim uslovima ". Na poslu nekakva cudna atmosfera vlada, da se izrazim "NEUGODNA", i to vec vjerovatno i znate.. uh.. Inace sam ok. Bivsa danas odlazi u bec nakon 5 dnevnog boravka u tz...Zvala me na kafu da izadjemo, pricali smo i preko telefona 2x.. Normalno za cudo bozije...Ja sam javio da cu joj javiti dal cemo izac.. ocigledno necemo jer joj nisam javio.. Neznam jednostavno jos uvjek nisam spreman za to kafenisanje sa njom... Kaze ima dosta slika da mi pokaze..al kao sto rekoh nesto i nisam imao snage da idem na tu kafu.. jednostavno me presjeca sama pomisao.. mozda sto je jos uvjek volim... na neki nacin... mi je jos uvjek stalo do nje.. al ne vishe da bi bih pozelio da budem sa njom.. Sad sam sretan sa osobom kojoj je isto tako stalo do mene koliko i meni do nje.. Super jednostavno receno.. Zivot ide dalje, rolla se...1000 misli mi je u glavi.. Sta kako gdje zasto!?!? Jeli to normalno?! Ne bih znao odgovor na to pitanje.. Slusam provincijalku.. Znate je vec svi, a za one koji te rijeci ne znaju ( znam ubit cete me zbog dugog texta...) evo i rijecii...
pa.. uzivajte!

Nesto m i draga pjesma.. jebla mater sv0ju!

Provincijalka Lyrics


Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...


Post je objavljen 13.10.2004. u 07:34 sati.