Bijah vam bio namijenio jednu zaista lijepu pjesmu. Poslao mi je majlićem prijatelj, negdašnji zapovjednik HRZ i PZO, general u mirovini (svega 52 godine star, ali pun kufer staža) Josip Štimac. Budući da je ta pjesma ilustrirana sjajnim fotografijama, nije mi uspjelo staviti je tu, jer ne znam.
Jer sam star i ne znam.
Zato vam danas nudim pjesmu koja je nosila radni naslov - Muke po starcima. Kad sam pjesmu završio, dao sam joj naslov Venera i Pluton. Zapravo, u pjesmi ima dosta Nabokova, to jest ljubitelja Lolita, ali ne onih skroz Lolita, nego onih cca oko(?) 20 godina. Budući da sam, do teflonske ljubavne avanture, pripadao starcima koji je bio ljubitelj Lolita do 30 godina mladosti, pjesmu sam posvetio samo sebi, e da se ne bi Nepoznat Netko uvrijedio. Evo pjesme:
Veneri se iznenada
Jednog dana u sam suton
Iz daleka, mobitelom,
Javnuo gospodin Pluton:
Oprostite, što vam smetam
Želim skončat svoju muku
Stoga, eto, smjerno molim
Vašu nježnu žensku ruku!
Vidi vraga, što je sada
Venera se čudom čudi
Gospodine, čini mi se
Kano da ste malko ludi
Što da radim s vama starim
Kad u meni krvca vrije
Moje tijelo, posvud vrelo
Nemoći se vašoj krije
Ja vas štujem, dobri starče
Al, shvatite, još sam mlada
Meni treba muško snažno
A ne takva stara klada
I tu bi, eto, priča stala
Nešto kvrcnu, puče veza
Halo, halo! starac viče
Daj se javi, tko me zeza!
Jadan Pluton, staro momče
Kroz prostranstva tužan luta
A mlađan se Merkur smiješi
Dok Venerom bludno pluta
Post je objavljen 12.10.2004. u 18:29 sati.