Otvaram ja neki dan svoj poštanski pretinac, sasvim bezazleno, ni ne sluteć kakve mračne sile su na djelu i koje crne vijesti me čekaju u njemu. Uvijek mi ostaje nada da će me neka davno izgubljena/nikad pronađena tetka, strina, šukunbaba iz neke daleke zemlje, spomenuti u oporuci kojom mi ostavlja neku paricu...ne mora biti puno, tek toliko da plati račune za ovaj mjesec (vidite kako sam skromna!). Ali avaj, rekao bi narod ili lele, rekli bi Makedonci... nema tetke, nema strica, nema šukunbabe... Samo hrpa reklama i računa.
I počnem ja uspon stepenicama do svojeg carstva (čitaj stana) kad me umalo šlag strefi (ili feršlog ili infarkt ili srčani udar...). Poslalo mi Toplinarstvo (toplo ime za hladno srce!) opomenu pred tužbu zbog neplaćanja računa. E sad, svi vi mislite, pa šta, možda je zaboravila platiti jednu ratu, omaklo se i boljima od nje (i bogatijima). Ali nije tako, mili moji... ako se išta može reći o mojim manama i vrlinama, to je da sve račune plaćam na vrijeme, gotovo pa religiozno (koliko to može reći jedna ateistkinja). Možda nemam za kavu, ali račune plaćam pa kud puklo.
I tako ja šaljem povratno pismo uz dodatna objašnjenja i dokaze o plaćanju. Nakon par dana nema odgovora. Odnio vrag šalu, mislim si ja, još će mi uvalit tužbu ni krivoj ni dužnoj i dok se ja snađem, morat ću plaćat sudske troškove i odvjetnika zbog nečije gluposti. I zovem ja njih.
Ljupki glasić Toplinarstva: Toplinarstvo, izvolite.
Ja: Dobar dan, zovem u vezi... možete li mi pomoći i provjeriti da li je sada sve riješeno?
Pomalo zbunjeni glasić iz Toplinarstva: kako to mislite, poslali smo vam opomenu, a vi ste platili?
Ja (slavodobitno): Da...(ponavljam još jednom cijelu priču i što sam im poslala)
Još zbunjeniji glasić iz T: čekajte, provjeriti ću s kolegicom...(u pozadini čujem dvije kokoši kak se dovikuju o tome tko kome, tko koga , kada i zašto...)
Odlučan glasić iz T: jeste li vi sigurni da ste platili račun za mjesec X?
Ja (u sebi psujući):naravno da sam sigurna, a ako vi još niste sigurni pogledajte pisane dokaze/tragove iz banke koji to isto potvrđuju...
Glasić iz T: Pa kako smo vam onda poslali opomenu pred tužbu?
Ja: Bojim se da me niste razumjeli (u sebi- tupanko jedna, boli me k**** zašto i kako, činjenica je da jeste)... Ja samo želim znati da li ste vi primili moj dopis i da li je cijela stvar riješena. Kako je do toga uopće došlo... s time se sami pozabavite (ako stignete između ispijanja kave i lakiranja noktiju).
Glasić (pomalo uvrijeđen) iz T: Čekajte, provjerit ću sa kolegom...
Ja: konačno je shvatila! Možda čak upali računalo i otvori bazu...
Glasić iz T: sve je riješeno
Ja: znači, ispravili ste svoju evidenciju zbog koje ste mi greškom poslali opomenu pred tužbu?
Glasić iz T (pokajnički): Joooj, ma ne znam vam ja to, toga toliko ima...znam samo da mi ovdje piše da ste podmirili sve obveze prema nama.
Ja: Hvala vam, doviđenja (šta ima još bogeca poput mene šta su greškom dobili opomenu?)
Mali je to korak za mene... ali veliki za Toplinarstvo...
Post je objavljen 12.10.2004. u 15:58 sati.