Odnos UČENIK PROFESOR
Ovdje je odnos između učenika i profesora nešto drugačiji nego kod nas, u mojoj skoli u Hrvatskoj. Puno je opušteniji, jer se profesori trude biti kao mi. Ovdje je jako poznat drugačiji odabir riječi zvan SLANG koji koriste učenici a profesori ga pokušavaju naučiti. Mnogi profesori izlaze van s učenicima koji su na collegeu koji su maturirali u našoj školi. To vam govori da ovdje imamo puno mladih profesora od 25-35 godina iako je na primjer moja profesorica iz povijesti nešto starija.
Dok predavanje određenog predmeta traje, profesori se drže jako superiorno, iznad nas. Nije dopušteno nikakvo dobacivanje komentara ili pričanje pod satom. No kada se oglasi zvono za kraj predavanja, profesori se, kao neki čudom, pretvore u naše prijatelje i pričaju s nama kao sa sebi ravnima. Meni je to isprva bilo jako čudno ali kasnije sam se naviknula na to i prihvatila to. Najsmješnije je kad tijekom sata profesor ili profesorica izvali nešto jako smiješno a nisu toga svjesni pa se svi učenici počnu smijati i kada profesor uoči što se događa mora nas smiriti jer je takav način rada ovdje a zapravo bi se najradije smijao s nama.
Sve u svemu, taj odnos između učenika i profesora ide iz krajnosti u krajnost i meni se to ne sviđa ali onaj malo opušteniji dio kad je sat gotov je ok.
Odabir predmeta
Prije nego što vas počnem daviti sa mojim predmetima i sa svime što ide uz to moram napomenuti da idem u internacionalnu školu u kojoj svi učenici u 11 i 12om razredu uzimaju posebne predmete i polažu velike ispite na kraju 12 razreda i dobivaju posebnu diplomu. To je jako teško ali kad se polože ti testovi ulazak na college je zajamčen. Svi odbori smatraju tu diplomu jako pozitivnom što se tiče daljnje edukacije.
Princip je ovakav, na početku godine svatko odabere šest predmeta od kojih su tri standardna a tri "viša" jer se uči detaljnije i ima se više sati tjedno. Jedno predavanje traje sat i deset minuta i ima se u prosjeku šest sati dnevno. Nakon svih predmeta i izvannastavnih aktivnosti ja odem u školu u 7.30 a vratim se u 8.00 navečer.
Od predmeta sam odabrala engleski, kemiju, povijest i matematiku kao više predmete, a informatiku i fiziku kao standardne. Predmeti su jako teški ( iako svi u Hrvatskoj tvrde da su Američke škole užasno lagane) ali mene tješi činjenica da kad se budem prijavljivala na college u Americi to će puno značiti.
Ovdje je način ocjenjivanja puno drugačiji nego u Hrvatskoj. Imamo 7 što je najveća ocjena a zatim 3 što je jednako Hrvatskoj jedinici. Postoje one varijacije između ocjena kao što su minusi i plusovi što ja mislim da je totalno nepotrebno jer koja je razlika između 6 plus i 7 minus?
Od stvari koje su me jako iznenadile i koje mi se jako sviđaju je i način učenja ovdje. Učenici su puno samostalniji i puno se služe Internetom kao najvećim izvorom informacija. Isto tako na svakom predavanju nije više od petnaest učenika što nam omogućava bolje razumijevanje gradiva i bolji kontakt s profesorom. Imamo cijelu zgradu u kojoj su samo laboratoriji iz kemije, biologije i fizike i to je jedna od stvari koje obožavam u ovoj školi. Ništa se ne uči kao teorija nego se sve mora dokazivati i sve se uči na temelju praktičnog rada!U svakoj učionici imamo po pet računala koja su povezana s LAN-om i imaju DSL konekciju i svaki učenik ima korisničko ime (broj) i password pa se spoji na svoj account. Isto tako imamo i školske e mailove. Naši profesori stave na školsku stranicu sve naše zadatke iz svakog predmeta tako da u svako doba možemo vidjeti što imamo za zadaću.
Sve u svemu ovaj princip i uređenje moje škole u Washingtonu je za mene san snova jer mi je dostupno sve što me zanima!
Post je objavljen 19.05.2004. u 23:58 sati.