Upozorenje: ovaj post je beskonačno dug i radi toga vjerovatno dosadan. Čak i meni. Uzeo sam si za pravo da ga napišem, jer blog je ipak moj dnevnik. Čitanje je tek na dobrovoljnoj osnovi.
Jučer smo se vratili smo iz Ohrida u kojem smo, tehnički gledano, proveli dugi i lijepi vikend. Kako za koga. Ja, recimo, pamtim samo bljeskove različitih dogadjanja, a ono što mi je urezano u sjećanje jest cesta pred očima i volan u rukama. Uhvatio sam se vožnje jer izbor vozača i automobila nije bio baš velik, tako da sam u stvari čitav vikend vozio kao manijak oko ohridskog jezera, kao i cjelonoćna voznja do Skopskog aerodroma i opet nazad u Ohrid, dok su drugi umilno spavali u svojim krevetićima. Na kraju niti sam se okupao u jezeru, niti u suncu uživao niti se uistinu družio s ljudima. Jedino sam otkačio na partiju koji se spontano desio u sitnim satima ponedjeljka pa se toga sjećam malo duže. No dobro, dosta kukanja, krenimo redom:
Dakle, dugi vikend u Ohridu je bio dobar spoj partizanskog ustanka i rođendana komajinih organizacija: 07.10 je bio 26 rođendan Komaje kao zajednice, na međunarodnom nivou, dok je 05.10 prvi rođendan ohridskog Komaja društva. Zato smo odlučili prigodno proslaviti te dvije obljetnice vikendom u Ohridu koji je uključivao javno predavanje, zajedničko druženje kroz pjevanje, sport, sastanke. Nas 15-ak je došlo iz Skopja što autima, što autobusom kako bi nam bilo što lijepše. U petak navečer smo se zezali malo s lijepljenjem plakata i dijeljenjem letaka po ohridskoj čaršiji za predavanje, što se pokazalo kao pravo osvježenje nakon skoro trosatnog sjedenja u autu na putu iz Skopja. Mislim, ni put nije bio toliko loš – svi su spavali osim vozača… Znači malo kretanja na ugodnom zraku, malo razgibavanja kroz plakatiranje, dosta usputne zezancije i krenuli smo na spavanje. Jedan dio ljudi je otišao u Elen kamen, vikend naselje bivše komunističke elite, za mene jedno od najlijepših i najtiših dijelova Ohridskog jezera, dok je drugi dio otišao u Strugu, drugi grad pored Ohrida koji je smješten na Ohridskom jezeru. Ja sam bio u Strugi sa "vrlo nestetnom" kombinacijom ljudi – nesretnom po susjede. Naime, nas četvorica se dobro poznajemo već 8 godina i obično nas prati gromoglasni smijeh jer se uvijek nekako sve namještaju urnebesne situacije oko nas i postaju izvor maratonskih zezancija. Tako smo, na žalost naših susjeda, došli kući tek u 1.30, vrlo dobro raspoloženi, u elementu za nove smijehove. Sama zgrada u kojoj smo odsjeli je nakošena kao toranj u Pizi radi nekih propusta prilikom gradnje, i zaista, ako se zaustaviš na mjestu, osjeti se nakrivljenost. To je samo po sebi dovoljno materijala za sve moguće cirkuse tipa predviđanja čija će ti se noga ujutro naći u nosu jer je čovjek tijekom spavanja otklizao u tvoj kut, zatim neizbježna hihotanja oko plana za evakuaciju i/li preventivnih mjera ako ja budem opet previše hrkao itd itd. Oko 2.30 i dovoljno smijeha, prisilno smo se primirili jer prvi susjedi imaju malu djecu, da bi se dobacivanje i cerekanje ipak nastavilo u tami pod pokrivačima negdje do 3 ujutro. Začuđujuće svježi i dobro naspavani, oko 9 ujutro je počela uobičajena gužva u WC-u, trebalo se srediti za predavanje koje je uslijedilo iste večeri. Oko 11 prva tura je već bila ostavljena u Ohridu kako bi doručkovali i nastavili s dijeljenjem letaka, a ja sam otišao u Elen kamen po predavače koji su imali zakazano snimanje interviewa na lokalnoj TV. Dok su oni snimali, otišao sam pokupiti CD sa interviewom na Radio Ohridu, koji je bio sniman dan ranije. Nakon toga smo se našli i krenuli natrag u Elen kamen, kako bi predavači bili odmorni i koncentrirani prije predavanja. Vratio sam se po još jednu turu kako bi ih odvezao u Strugu i nakon toga sam imao PUNIH SAT I POL vremena odmora!!! Naravno da sam odspavao sat vremena, čekala me duga noć.
Post je objavljen 12.10.2004. u 13:20 sati.