Neki dan sam vodio obitelj u berbu gljiva ,bilo je fascinantno.Zbog pejsaža ,maglice , bujne šume
imao sam osjećaj kao da sam u nekom filmu .Jutro na selu ,meni nešto neobično ,sve pomalo čudno otvoreno ,prepuno raznih miomirisa .
Pri dubljem ulasku u šumu prvo smo sreli lovce koji su nas odmah upozorili da je lov u toku,iako mi nije bilo sasvim jasno zašto love uz cestu nisam se htio izlagati prevelikom razmišljanju ipak sam tu da se prepustim čarima šume.Nakon što smo produžili koji kilometar dalje pronašli smo mjesto gdje da ostavimo auto da nije na cesti i iskočili iz auta spremni i veseli .
Inače pravi razlog ovog obiteljskog izleta je bio šok koji sam doživio kad mi je moj sin iznio njegovo shvaćanje da on zna da gljive rastu u hipermarketu . Nevjerica i izbezumljenost a što drugo je bila prva moja reakcija.Nakon kraćeg razmišljanja sam shvatio da sam u biti sam ja taj koji dijetetu nikad nisam objasnio.
Nakon prvih koraka kroz šumu sva moja napetost se počela gubiti,i shvatih da mi sve jako godi.Okrenem se oko sebe ,drveće ,opalo lišće,Kora koja trči uokolo osluškujući raznorazne zvukove,moj sin koji je oduševljen granjem ,otkida štapove jer ga oni fasciniraju,ljubav moja koja traži gljive kao prava gljivarka, što čovjek još da poželi .I napokon prva gljiva, i lice puno nevjerice kod sina mog .Lice koje je postavljalo bezbroj pitanja i ujedno donosilo zaključke .
Radost što te gljive koje i tako baš ne voli previše jesti bila je potpuna na kraju izleta. Vratili smo se u naš stan naše gnjezdo gdje smo svi mi najradije.
Jesen u meni budi ona najljepša sjećanja , prije nekoliko godina sretoh ljubav svoju ,začarah se i zaljubih toliko da me još drži istim intenzitetom . Prije nje sebe sam smatrao čovjekom bez prave sreće , a desilo se slučajno.
Ponekad i dan danas me ljubav moja zapita zašto ona ,kako sam znao da je ona prava i naposljetku zašto sam bio toliko uporan u želji da budemo zajedno ?
Kako prepoznati pravu ljubav?
Post je objavljen 12.10.2004. u 09:34 sati.