Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gogame

Marketing

Bilo je vrlo živo u ‘Habdi’ - 11. 10. 2004.

I, ko za peh, doznajem, danas, da imam roditeljski sastanak u prvom razredu srednje škole, gdje krenuo je moj sin. Važno mi je otići, ali danas je go-sekcija u Habdeliću. Kod mene su kamenčići i ploče, a nikoga doma. Sekcija kreće u 18:10, a roditeljski je u 17:30. Roditeljski je u Zagrebu, a sekcija u Velikoj Gorici. Nemoguće je to spojiti. Nešto moram eliminirati. U Habdeliću će čekati djeca, njih najmanje 20, a mene neće biti, a time niti go-sekcije. Ne smijem to uraditi. Na roditeljski treba otići. Važna je komunikacija s razrednicom u odgojnom procesu. Razboj!
Odlučujem se za go-sekciju. Reklo bi se: ‘Loš otac’, ali vidjeti ću se vjerojatno uskoro s raskom djeteta i nekako dati do znanja, da mi dijete ima nekoga tko skrbi o njegovom pravom putu. Čak se niti ispričati nisam mogao telefonom, jer, ko za peh, riknuo mi mobitel.
Znam da su maleni u 'Habdi' zagrizli i ne mogu ih ostaviti pred gubitkom nade u naš zajednički rad. Oni postaju pravi igrači goa radeći na školskoj go-sekciji. Dao sam im viziju i vidim ih, krenuli su na taj put.
Putem u školu srećem Zvonka u busu i idemo zajedno. Razgovaramo o malima u školama i upoređujemo ih. Njima je zanimljiv go i nadmetanje, a nama su zanimljivi oni. Kako samo ozbiljno to rade.
Približujem se školi, jer Zvonac je morao u dućan, kad srećem Luku Vračana. Govori da je u školi navečer ples, ali da on ide na go. Ulazim u školu, a već na vratima mi dežurni govori da je danas ples i da neće moći biti goa. Pojma nemam. Sve je uređeno u samo jednu svrhu - PLES. Čujem se sa ponekim učiteljicama i doznajem da goa nema. Dolazi i Zvonac. Odlazimo do školske pedagogice, da službeno dobijemo neku potvrdu. Nalazimo gospođu psiholog i doznajemo da je tako. Ples je jedina aktivnost u školi večeras. Hm, a ja eliminirao roditeljski.
Izlazimo Zvonac i ja pred školu, kad dolazi i Siniša. Razgovaramo, a ono vidimo male gogiće kako dolaze i pitaju što je s goom. Došli su na go-sekciju, jer tako im rekosmo prošli ponedjeljak. Posebno sam uočio vrlo zainteresirane Martina i Leonarda. Tamara je došla s tatom, a Lucia s mamom i malom sestricom, a i Petra je također dovela malu sestricu. Obje govore da im i sestre žele igrati go. Bilo ih je još. Oko petnaestak ih na brzinu izbrojasmo. A što je još i s onima, koje u ovoj vrevi i ne vidjesmo? I ovi maleni što dođoše na go sada odoše kućama. Ni nama drugo ne ostade. Pozivamo ih za slijedeći ponedjeljak. Valjda neće biti neki događaj, kao isključiva aktivnost.
Doznali smo da je čitav ovaj tjedan ‘Tjedan djeteta’ i da će biti organiziranih aktivnosti i po drugim školama, kao što je bio i ovaj ples. Biti će nešto posebno i u petak. Neće nam se valjda desiti, da nam opet propadne termin u Hribaru. Kako mi ništa neznamo i samo bi se igrali, lako se ponovo nađemo u čudu. Htjeli bi djecu nešto naučiti, a sami uletavamo.

No, nema veze, važno je da i mi i maleni volimo ono što radimo, a to što radimo dobra je stvar. Učimo igranjem goa. A, što? Bijah i ja dijete i prođoh životom preko 60 godina i vidjeh i dobra i zla i stekoh neki odnos prema vrijednostima života. E, kada bi nam život bio poput dječje igre uz svu odgovornost i poštivanje drugih što su čimbenici u njoj.
I tako ni danas nije bilo goa. Ovaj puta u Habdeliću. Vidjesmo se na kratko i palo je ono: ‘Tu smo opet slijedeći ponedjeljak.’. I, bilo je jako dobro da smo se makar samo sreli. To znači da jesmo.
Ublogao i ovaj post bloger Mladen


Post je objavljen 12.10.2004. u 07:45 sati.