Odrasla sam igrajući se na žalu, asfaltu i travi, gledala sam Bipsiće, Štrumfove, Rakune, Tom & Jerry-a, jela sam netom ulovljenu ribu ili kokoš, bilje i voće iz vrta, stalno sam bila polugola, slinavog nosa i razderanih koljena.
Sunčeve zrake me nisu smetale a u školi sam učila iz knjiga i to bez ičije pomoći.
Nimalo me nisu smetali dani bez struje jer sam za to vrijeme, beskonačno dugo igrala Monopoly s ocem.
A školske praznike provodila sam ili u moru ili u kužini mog starog.
I nije mi falilo ništa.
Danas pak ne mogu zamisliti život bez čarobne kutije, a slobodni sati nisu ni blizu dobrog starog Monopolya.
Otkrila sam ju netom nakon dolaska u Zagreb a sastojala se od pc-a, monitora, tipkovnice i modema.
Nazvala sam ju mojom vezom sa svijetom.
Shvatit ćete zašto sam se toliko vezala za tu kutiju kad vam kažem da u ovom gradu, sem zaručnika nisam imala nikog svog niti ikog poznatog.
Iako sam turbo socijalno biće, nepojmljivo mi je bilo, primjerice u kafiću, nekoga povući za rukav i čak bez patetike pitati: «oš' se družit sa mnom?»
Zato sam se upustila u veliku avanturu zvanu INTERNET.
Nakon Iskon chata, Iskon foruma, Roda, itsl. otvorila sam svoj forum.
Putem njega upoznala sam hrpu predivnih, zanimljivih žena, istih ambicija, istog razmišljanja i u istoj situaciji.
Razmjenili smo bezbroj informacija, plakale i smijale se zajedno.
I još to činimo.
Krenule su i kave, i to u tolikom broju da ih ponekad krišom i izbjegavam.
Imam dakle 2 najbolje i još bezbroj prijateljica koje su tu u svakom trenu, spremne podijeliti svoje znanje i pružiti utjehu.
A to još nikad uživo nisam doživjela, mislim, toliki broj žena koji me razumije i podržava.
Imala sam na internetu i krasnih romantičnih ponuda, no svjesno i namjerno sam ih odbila, ja sam ipak udana žena:)
Kasnije sam otkrila novi virtualni medij kroz kojeg sam otkrila sebe i preko kojeg moje ja u potpunosti dolazi do izražaja.
Moj mali, privatni, virtualni svijet. (hvala ti blože)
Nedugo nakon toga, jedno bezazleno virtualno prijateljstvo i to zamislite čuda, s osobom suprotnog spola, rezultiralo je poslom radi kojeg se rado jutrom budim.
A u budućnosti mi se smješi i još jedan posao, onakav kakvom težim odmalena, a pogađate, našao me putem interneta.
Istim putem, možda i kroz šalu, ponuđena mi je objava knjige.
Moje knjige.
Samo bi je trebalo napisati:)
Pitam se, koliko bi mi gigantskih koraka, snage i suza trebalo da «običnim» putem dođem dovde?
Još uvijek se svakodnevno susrećem sa podrugljivim pogledima koji mi sugeriraju skretanje pažnje na činjenicu (!?!) da je moj život patetičan i siromašan.
Jer zaboga, pa koja to normalna osoba u današnjem svijetu ne može prijatelje i društveni život ostvariti «regularnim» putem?
To ti je samo «papilova», reći će mnogi, no i sami će ponekad, krišom zavirit u virtualnu kutiju.
U toj kutiji ima ponešto za svakoga, a iako se čini da možda oduzima socijalizaciju i privatan život, čini mi se da ga upravo suptrotno, obogaćuje.
Jer uz mnoštvo informacija i vijesti koje možete saznati, ljude koje upoznate tim putem ne vidite u živo.
Ne doživljavate onaj vizualni dojam koji vas možda ostavlja ravnodušnim.
Upoznajete upravo riječi i dušu, ogoljene i oslobođene srama.
A to je ono pravo.
Je, činjenica je da klinci sve manje trče po travi te da im guzice idu samo u širinu ali znanje i iskustvo, za razliku od rizika da u travi nalete na «iglu», ipak je nadmoćno.
U današnjem svijetu sveopće globalizacije digitalnog i žičanog, nasuprot analognom, interneta se ipak ne treba bojati niti se skrivati od njega.
Internet rules!
Umeđumrežite se i vi!
Post je objavljen 11.10.2004. u 22:02 sati.