Stigli mi. Jedva.
Nismo bili na Kornatima, kao što se misli u kuloarima, jer za te putešestvije ti treba malo više vremena, ne samo tri dana.
Bili smo u mjestu zvanom Meka Draga ilitiga Soft Darling, u majušnoj vikendici prepuštenoj na čuvanje našim prijateljima od strane jednog, kak to Barba veli, Starosjedioca.
Krenuli smo oko 6 popodne, lagana gužvica, al kaj nas briga: našla sam kazete koje smo si snimali za jednu novu godinu - domaćice - pa smo tulile od do, uz laganu okrepicu GP bombica (fala ti Bože da je Nensy Dee jedna vrlo pametna plavuša). Moraš, kad te pjesma reže na pol.
Vrijeme nas je poslužilo, krasno, sunčano, bure ni u talonu. Obišli smo sve znamenitosti okoline: Obrovac (plac, dućan), Benkovac (u prolazu), Skradin (kava dobra u marini), htjeli na slapove Krke, ali oni tamo hoće 50 kuma po glavi, nas je šest, a preračunato u gemište to ti je jako puno... a slapove smo već gledali, odustasmo.. Tješili smo se bombicama GP-ja usput...
E, pa smo otišli vidjeti Visovac, istinabog s obale, ali je fascinantno kad si zamisliš da su oni to sve na rukice, pa čamac, pa zidaj.
U međutku se razvila žučna rasprava kaj je bilo prije : Pirati s Kariba ili Domoroci iz Karina? Nismo našli odgovor… (nek se niko ne uvrijedi…)
Dan drugi: razgledavanje obalnog dijela - Pridraga pored Zadra. Jeste li znali da u Pridragi stoji spomenik dr. Franji Tuđmanu u nerealnoj veličini, sa naočalama veličine mini-busa? Grozota, dotični umjetnik vjerojatno od skidanja plahte sa spomenika hoda sa škarniclom na glavi.
Prošetali Novigradom, nadisali se mirisa trule ribe, mora - bolje rečeno kanalizacije spojene u more i - pobjegli. Krasno mjesto, ali kaj smrdi...
U Maslenici popili kavicu - zgodno mjestašce.
Obavili smo i vrtlarske radove - počupali smo sve kaj se počupati dalo, pograbljali, obrezali - tu nam je naša Plavuša prednjačila, nema govora - žena zna...
Navečer su dečki navijali, mi babe smo zatulile samo kod ona dva gola, protrčale ispred tv-a vrišteći goooooooooooool i vratile smo se na terasicu uživati.
Dan treći : povratak. Krenuli oko 2, laganini, pa da sve stignemo. Popit ćemo kavicu u hotelu Jezero na Plitvicama (ko nije bio, nek ode, jako je lijepo sređeno) pa idemo polako dalje...
Eh da ne bi... Sjeli u auto, Bitanga okrene ključ, a tutač kaže tk-tk. I to je to. Ni mrd.
Nakon premišljanja šta nam je učiniti, pozvao Bitanga šlep službu, šta sad. Čekamo. Sva sreća imamo jesti i piti, jer smo iz vikendice sve pobrali, ko zna kad ćemo opet doći...
A vani zima, kiša ljeva, a bogami i desna... Ah, da, slikali smo se s medvjedom u hotelu…
Dočekasmo šlepa. Prikopčali, potrpali se i krenuli. Kaže meni Nensy Dee, ak sad i ovaj stane, idemo pješice u Zagreb. Iza Slunja pita vozač, koja je ono rekla da bu se i njegov auto pokvaril, dajojpasjezik i slično. Pustilo mu crevo za vodu. Uglavnom do Zagreba smo se presvlačili 5 puta, kaj god je bilo suho za obući sve smo si preobukli, a Nensy je mužiću navukla svoju crvenu majicu s dekolteom jer više nije imala kaj, tak da je bil čisto moderno obučen - crveni dugi rukavi, preko toga narančasta majica kratkih rukava okruglog izreza i na sve to bijela polo majica kratkih rukava. Hi-hi.
Stigli smo oko pol jedan po noći, crknuti.
Hvala Potomstvu na razumijevanju; kuća uredno složena, suđe oprano, sve 5 (osim kaj su sve pojeli i popili iz frižidera). Ali neka, kad će se zabavljat ak neće sad, pa ne bu valjda ko mi, neiživljena, pa sad pod stare dane ludujemo...
Samo bih htjela napomenuti, zbog mlađarije: mi nismo alkoholičari, to tak samo zvuči. Za ozbiljno.
Vaš putujući reporter, Princeza.
P.S: Toliko sam toga preskočila, jer bi mi trebalo još bar 3(tri) stranice a to je baš puno ..do slušanja.
Post je objavljen 11.10.2004. u 20:22 sati.