joj kako sam se nanervirala odmah ujutro. chitajuchi monitor kao i obichno uz jutarnju kavu preletim naslove i obichno ne chitam puno nekaj. ne da mi se. kao shto sam rekla radje pratim vijesti na blogu (e okej, stvarno pretjerujete s tim velikim bratom. pa cijela naslovnica bloga se pretvorila u VB novosti, kao i uostalom i cjeli monitir, i mean really!!!!)
daklem vijest prva - zakon o pravima pacijenata. testiranja na maloljetnicima i mentalno zaostalim ljudima???? za nevjerovat. pogotovo me kao zhensko biche sablaznio ginekoloshki pregled na djevojchicama od 10-12 godina radi istrazhivanja HPV-a. mislim stvarno. pa meni je uz zubara i dan danas ginekoloshki pregled jedan od najtraumatichniji. jebate sjecham se svog prvog pregleda, pa kad sam izashla sa njega trebalo mi 2 godine da se vratim! i iako sam bila vrlo dobro informirana i znala sam kaj da ochekujem i nisam imala 10 ili 12 godina, ipak to nije ugodno. uvijek se nakon toga i danas (a imam premrachnu doktoricu) osjecham bljak. zanima me samo kojom su se metodom te curke nashle u tom istrazhivanju. neko je pitao mame i tate? ili je netko nije pitao nikoga. naravno da me raspizdilo i testiranje na dushevnim bolesnicima i mentalno zaostalim pacijentima, ali kao zhenu kazhem, ovo me posebno iznervoziralo.
dodatno me nanerviralo pomanjkanje skrbi za umiruche a o famoznim hebragovim listama chekanja nechu ni prichati. nikad nechu zaboraviti kada sam prije nekliko godina 3 tjedna imala uzhasnu glavobolju. i nije bilo dana da je popustila. radila sam sve moguche pretrage i sve su bile granichne i sl. i onda mi je moj neurolog rekao da bi trebala ichi obaviti CT. dobila uputnicu (na povjesti bolesti pisalo molim hitan CT), otishla u bolnicu i kazhe meni ona sestra tamo (koja jadna ni kriva ni duzhna slusha nasha izdrkavanja, znam ali...) "evo imam jedan termin u 7 mjesecu, inache vas mogu naruchiti tek u 9." ja sam skoro pala u nesvjest (shto od glavobolje, shto od chinjenice da se cijela pricha dogadjala u travnju). naravno da sam joj shtoshta izgovorila, pa jebate mogu umrijeti za tri dana. i valjda zato kaj sam vikala dovoljno glasno, naruchila me tjedan dana kasnije...i taj je nalaz bio granichan...granichno luda.
i da nemamo pravo na second opinion. i da teoretski lijechnik nema zakonsku obavezu potpuno obavijestit pacijenta o tijeku lijechenja i postupku lijechenja. a ovo stvarno mogu potvrditi iz prve ruke. i ne govorim o lijechniku opche prakse i o opchepraktichnim antibioticima koji se prepisuju za viroze i prehlade i bez antibiograma (helou, pa i ja znam da to nichem ne sluzhi). govorim o operativnom zahvatu. koji je lijechnik odluchio promijeniti usred operativnog zahvata. i onda je dotichna osoba nakon par mjeseci morala ponovno na operaciju, i to onu prvobitno planiranu! i kaj je najgore, radi se o vrhunskom struchnjaku, i nije se radilo o lovi...da se radilo o lovi valjda ne bi krenuo operirati in the first place!
zdravstvo nam je skroz u kurcu, ogroman pogon koji isus krist vishe nemre popraviti. ko tvornica sa zastarjelom tehnologijom. a ovaj prijedlog zakona o pravima pacijenata...samo mi se chini da uvodi josh vechu kaoticnost.
vijest druga - kao totalna suprotnost ovoj gore, radi se o uskrachivanju mog prava da se javno trujem. EU i zakon o ne pushenju na javnim mjestima. ne znam kaj da kazhem. mislim znam ja da je to ne zdravo, ovisnost, znam kak budu mi plucha izgledala, sve znam. sve sam to i znala u srednjoj kad sam pochela pushit, pa sam ipak pochela. pa sam prestala. pa sam opet pochela. pa koliko mi god svi solili pamet sa reklamama ili anti reklamama, sa soljenjem pameti ja i dalje nisam prestala. ja i mnoshtvo drugih. i da vechina nas zna da smo ovisni i da je to ne zdravo. kazhu da 80 posto pushacha zheli prestati pushiti. to bi znachilo do od 10 ljudi 8 zheli prestati. chisto sumnjam. osim ako i ja ne spadam u te koji zhele prestati jer naravno da znam da bi trebala prestati. ali josh nisam. pa da 80% pushacha u hrvatskoj zheli (stvarno zheli) prestati onda ih nebi bilo miljon i dvjesto hiljada na nashu mizernu populaciju od nategnutih 4.5 miljona.
iako sam mishljenja da vechina od tih mladih pushacha (90% njih novih ispod 20 godina) pochinje pushiti kao social smoker, dakle iz potpuno drushtvenih razloga, ideja o zabrani pushenja na javnim mjestima i nije tako losha. ali kaj ne bi bilo bolje fakat, ali mislim fakat zabraniti prodaju duhanskih proizvoda tim mladima i raditi na edukaciji istih.
izgleda da je represija way out? nije. samo me to nanerviralo tak da sam si odmah ishla zapaliti jednu!
a sad idem po josh jednu zdravu kavu...
Post je objavljen 11.10.2004. u 05:50 sati.