Ja bi konja. Pravog pravcatog. To mi je baš predivna životinja. Nekad, kad sam bila mala imala sam konja kod dede. Zadnji put sam ga vidjela kad je bio ždrijebe. Bila sam tamo kad se rodio, deda mu je napravio srebrne potkove i zvala sam ga Vihor (što je nasuprot trendovskim imenima poput Putko, Šaro, Mamulja itd. bio pravi hit). Bio je skroz crni s bijelom pjegicom nasred čela. Bio je prekrasan. Kad je počeo rat, deda ga je ostavio svom prvom susjedu srbinu. Poklonio mu je Vihora a ostale je konje prodao. Prije tjedan dana, deda je obišao zemlju gdje je nekad bila njegova kuća. Bio je i kod susjeda Mile. Vihor je stara konjusina sjajnije dlake nego ijedan drugi konj. Mile ga nije jahao jer je znao da ja nisam davala da se njemu stavlja sedlo. Jedva hoda ali i dalje pridiže glavu i ima sjajne crne oči. Bilo mi je tako drago to čuti. Ipak je to bio moj jedini i prvi konj.
Mislim da ću se prošetati do hipodroma jedan dan. Pomaziti kojeg konjića, odnijeti im malo šećera u kockama (znam da nije pretjerano zdravo ali oni to obožavaju). Jedva čekam. Samo da kiša prestane.
Post je objavljen 10.10.2004. u 23:08 sati.