Ovo je jedan od onih dana kada mi sve smeta.Smeta mi moja masna kosa, mama koja stalno nešto od mene hoće, kamion koji od ranog jutra nešto rovari oko zgrade, moj podivljali libido koji ruši sve pred sobom kao kakva lokomotiva. Smeta mi vrijeme koje nikako da se odluči hoće li kišiti ili sjati sunce, to što moram spremat ispite a ne da mi se, a ona prava se uvijek ispostavi kao kriva.Sreća da nisam cura, još bi mi se natakario i PMS...
Kao da sve ovo nije dovoljno, upao sam u maniju gubljenja stvari.Izgubio sam indeks, mobitel, cvike, čak sam počeo i sanjati da gubim stvari....Hvala bogu na poštenjacima koji mi izgubljeno i vrate, anđeli čuvari moji.
Lagano me puca kreativna sjebada, nikako da iscjedim neku emociju iz kista, apsolutno ništa što naslikam mi se ne sviđa, a za skulpture još nisam nabavio ni materijal, sreća da sa pisanjem još uvijek štima, knjiga samo što nije izašla.
Žicam starce da mi pomognu nać atelje, a oni ništa(ionako sam ih već gnjavio i za novi komp), natjeravam se konačno uzet tatinu staru Mamiyu i počet fotkat,jesen u ovom gradu je prekrasna...
Post je objavljen 10.10.2004. u 23:05 sati.