Proša je dugi vikend. Di san bija, ča san radija… nigdi… ništa, bunker sistem.
Aj, nije da se nije baš ništa događalo… ali… evo redom.
Petak sam proveo totalno grintav i veći dio dana sam prespavao.
U subotu je bilo nešto bolje, napravija san ujutro đir priko grada, sija na dva štekata popija kavicu i popodne s ženom i dicom otiša u kino gledat – kralja Artura –
U kinu mi zvoni mobitel (ono trese u žepu), ne javljam se. Poza kina zovem čovika koji me je zva dok san bija u kinu, on gleda utakmicu, pita me di san, jesan li vidija gol. Koja utakmica???, koji gol???, ko igra???, nemam pojma, padam s Marsa. Klasika, igra reprezentacija, svi muški Lijepe Naše pred televizijom u deliriju, a ja s dicom i ženom otiša u kino (sumnjivo mi je bilo poluprazno kino) i na ćevape u Kantun Paulina. E sad… netko od dvije gore spomenute skupine je u ku… Prihvaćam po definiciji da sam to ja, ipak sam manjina. Eto tako sam u subotu propustio glavni "događaj dana" u državi koja je u balunu.
Nedilja… južina… sivilo… glava ka badanj… pripreme za radni tjedan koji će mi po svemu sudeći biti zajeban samo tako.
E… da ne zaboravim. Čitajući ovih dana moje omiljene blogere, osjetio sam poprilično tuge, sjete, potištenosti, povrijeđenosti, svašta nešto. Ljudi moji, gremo naprid, ovakvi kakvi smo i nema mista tugama, depresijama, padanjima… Aj… može dan-dva ali ne više od toga e… :)
Zdravi i veseli bili.
Post je objavljen 10.10.2004. u 21:13 sati.