U sumornom danu, zalivenom božjim suzama, kad sve snage tonu a volja za životom odlazi u crveno, dovoljan je samo jedan mali, kratki telefonski poziv da crveno u trenu postane zeleno a da se suze pretvore u osmjeh.
U petak u Zagreb dolazi more, u crvenom autu, pretočeno u tri osobe.
To more se najljepše smije.
To more najjače voli.
To more grli me snažno i iskreno.
To more koje mi fali toliko da me nekad steže u grlu...
To more, biti će sa mnom neko kratko vrijeme.
More.
Moje more, moja obitelj.
Post je objavljen 10.10.2004. u 19:52 sati.