Prije dvadeset i nešto godina, jednom se siromašnom bračnom paru rodila djevojčica. Po kvartu u kojem su živjeli i po punici, na koju je glasio njihov stančić, nazvali su je Trnoružica.
Svjesni da joj sami ne mogu priuštiti solidan životni start, odlučili su na krstitke, pored rodbine, pozvati i sedam dobrih vila. Po definiciji, dobrota uključuje i pristojnost, pa su se vile spremno odazvale.
A ona zla došla je nepozvana, sakrila se iza zavjese i neopazice promatrala kako njezine ugledne kolegice obavljaju svoj vilinski posao.
Prva vila svečano krene da podari djevojčici anđeosku dobrotu. Ali otac usplahireno stane ispred kolijevke i stane preklinjati: «Nemojte, molim vas, vidite u kakvoj sredini živimo. Dobar i lud su braća, dobrota će je uništiti. Dajte, radije nešto drugo.»
Ali prva je vila specijalizirana za dobrotu i ne zna ništa drugo. Stoga, šutke odstupi i suzdrži se od darivanja.
Zatim nastupi druga vila sa ljepotom od koje zastaje dah. «Oh, ne», suprotstavi se prestrašena majka, «opsjedat će je agresivni nametljivci i na koncu će se udati za nekog lokalnog moćnika, koji ženu uzima kao statusni simbol. Molim vas, neka radije bude prosječnog izgleda.»
«Dobro, onda ništa», povuče se pomirljivo druga vila.
Treća je naumila dati djevojčici izuzetnu bistrinu, na što roditelji dadoše uvjerljivi kontraargument: «Mi nemamo novca za elitne škole, a u državnima takva djeca propadaju. Vršnjaci ih mrze i izbjegavaju zbog njihovih sposobnosti, pa ostaju usamljena, neshvaćena i nesretna…»
Vila se pomiri sa odbijenicom i ustupi mjesto vehementnoj četvrtoj, koja je ni pet, ni šest, nego zapela da obdari dijete genijalnim umjetničkim talentom.
Roditelji stadoše ridati od očaja i objašnjavati vili kako oni nemaju nikakvih veza ni poznanstava, pa se dijete neće moći probiti. Ostat će neafirmirana, bez obzira na silnu nadarenost, živjet će bohemski i jadno, puna ogorčenja na protežirane mediokritete, koji uspijevaju, jer su svojim porijeklom i statusom predodređeni za uspjeh.
Napokon, ipak su uspjeli odgovoriti upornu vilu, a jednako uspješno otklonili su namjere pete i šeste vile, koje su sirotom djetetu htjele naturiti odanost i hrabrost.
A zla se vila za to vrijeme ludo zabavljala, smišljajući opačine. Da baci u kolijevku uobičajeni paket – 'u petnaestoj godini nabost će se na heroinsku iglu i umrijeti'? «Hm», pomisli, «s obzirom kako je mala prošla dosad, taj bi poklon bio čisto milosrđe, a ja nisam milostiva, nego zla vila!» I u tom trenu padne joj na pamet tako neodoljivo gnusna zamisao, da je odmah iskočila s vriskom: «A mene niste pozvali, ha?»
I dade djevojčici 'punu glavu plitkih i ispraznih ideja, te besmislica općenito'.
Naravno, u svom je osvetničkom žaru, zaboravila na sedmu vilu, koja je zapela u prometu. No, unatoč zakašnjenju stigla je taman na vrijeme da čuje zlu kolegicu i pokloni djetetu 'takvo radno mjesto na kojem će baš besmislicama i plitkim idejama zarađivati brdo novca'.
I zaista, danas je Trnoružica naša najuspješnija i najbolje plaćena copy-writterica. Njezine brojne reklame vrte se u svim medijima, pred vašim izbezumljenim očima. A vi trepćete u nevjerici i užasnuto se pitate – ima li tom maltretiranju kraja? Nema, jer vilinska je čarolija neopoziva!!!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 10.10.2004. u 16:41 sati.