Nedjelja.
Dan 13.
Jučer štoperica.
Sestra daje injekciju nekom drugom. Vrata otvorena. Htjela bi da ih zatvori.
Na redu sam.
Pita koja mi je to injekcija. Prva u ovom ciklusu.
Vrata i dalje otvorena. Sve je brzo gotovo. Zašto ih zatvarati?
Nekako bi mi to sačuvalo bar malo dostojanstva.
Ali dobro…
Boljelo je.
Zašto odraslima ne dijele lizaljke? Mene bi noćas jedna baš usrećila.
San.
(Već neko vrijeme odgađam pregled koji trebam obaviti.
Ništa posebno.
Samo ne mogu podnijeti toliko doktora.)
Kažu mi da je dovoljno da izvadim betu. Ostalo mogu i kasnije.
Prošlo je nekoliko dana od inseminacije.
Dovoljno da bi se pretragom krvi moglo ustanoviti je li uspjelo.
Ali ja ne želim… ne dam… ne još…
Ovako mogu barem sanjati.
I tada se probudim.
Idem skuhati kavu. Pravu.
Treba mi njen miris.
Post je objavljen 10.10.2004. u 09:41 sati.