Eh da ,tisuću puta sam se upitao kako naći prave rijeći ,kako se izraziti a da pri tomu osjećaji ne izgube svoj sjaj???Osjećaji ,da često zaboravljamo da nas upravo oni vode u ovom kratkom bivanju na ovom svijetu ili ako hoćete u ovom obliku. Bude nas ,vesele ,rastužuju ,osvješćuju zbiljom,vode u snove ,vraćaju u često zaboravljenu prošlost i tako bih mogao nabrajati i nabrajati do kraja čovječanstva ,mogao bih ali neću ,krenite zajedno sa mnom na put u rapsodiju ili plagijat ili kako Vam se da.
«Rano jutro pola šest, svako dana putuje ...» uh kako je dosadna ova pjesma «kaj se ovi na prokletom radiju nemogu pomaknuti iz sedamdesetih»,mrmljajuci krenuh ka kupatilu.Osjećaj čiste hladne vode na pospanom i već pomalo umornom licu , ah ipak ima boga pomislih, pogledah u ogledalo ,jos jedan dan , krenimo .Kroz dvosobni friško omalani stan se prožimao miomiris vruće kave s kapljicom mlijeka i zrno cimeta.Nosnice su mi radile kao Kori kad se rastrči po nasipu, kroz glavu mi prođoše scene nekakve serije sa tv-a u kojoj glavni junak se jedino budi na miris kave,opsovah u sebi i pomislih proklete sedamdesete pa zar ih se nikad necu rijesiti? Jutarnja kava ili više ritual koji spaja brakove odnosno održava na životu,konverzacija koja je često jedina u danu polako se pokreće standardnim pitanjima i odgovorima .Ponekad se upitam kako i zašto smo robovi navika i zar samo to od života očekujemo, kak bi rekao Paco « samo neka ide glatko i polako i sve će biti ok.»,možda ?
Polako završavajući sa jutarnjom kavom oblaćeći se krećem sa svojom ljubavi u novi dan ,sve ispočetka .»Pa zar je to tako strašno» upita me ljubav moja,» ma i nije ...»odgovorih otvarajući vrata od garaže .Sjedam za volan svoga novog clia ,vec dvije godine star ali je meni još uvijek novi jer je prvi novi u životu ,i upitah ljubav svoju « ponekad se pitam pa zar stvarno svi tako ili slično žive svaki dan i da li su svi jednako zadovoljni postignutim u životu kao ja ?« na što mi se ljubav naceri i uputi očekivajuće predpitanje sa vragolastim i uvijek osvježavajućim osmijehom «hoćeš reći da si ti sretan ,ma nebi se reklo po tvojoj faci?..» i ono što uvijek slijedi ,osjetih prodoran pogled koji je sam bio i više od pitanja.»Pa zar sumnjaš u moju iskrenost prema tebi?» odgovor uvijek spreman kao kad iz starog ormara izvlačim neupitnu vrijednost.Već sam pomislio da će krenuti rasprava o mojoj iskrenosti ali se sa mojim vidnim zadovoljstvom zadovolji odgovorom i kratko reče«lijepo je da si sretan « završavajući našu konverzaciju dobaci mi poljubac i izađe iz auta.Odvezah se dalje prema svom radnom raju ili kako bi neki moji suradnici kazali u satima najveće gužve «zoološkom vrtu».
Ulazeći udahnuh svježi miris klimatske naprave koja je neprekidno radila kao švicarska urica , nekima luksuz ,nekima kao meni prijeka potreba,obradovah se jer sjetih se radnika na trasi nove autoceste u ovo sparno, vruće ljeto.Osmijeh mi se razli po friško ostruganom licu .Info dama ugledavši me sa osmijehom vjerovatno misleći da se njoj smijem osmjehnu se i veselo procvukuta
«dobro jutro šefe,jutros smo nešto veseli»
«dobro jutro ,lijep je dan i odmah sam veseo «odgovorih ne baš sretan sa onim šefe ,
«danas nas čeka puno posla ?»pomalo zabrinuta lica ali još uvijek kroz osmijeh ,
«samo to boga molim svaki dan puno posla svaki ubogi dan»odgovorih svjestan da se svaka moja važe preko svih mogućih i nemogućih vaga.Ljudska psiha ,ljubomori nikad kraja ,ogovaranju također ali svaka promjena, bilo kakva ona bila je ogromno sranje ništa ne valja ,a to je nešto što bih prvo promijenio u svojoj ,silom prilika dosuđenoj ,životnoj okolini. Nisam ni pokrenuo moždane vijuge a već su me zasuli malim ,velikim i deja- vu problemima.
U nekim davnim vremenima bi možda i svisnuo od muke ali sad nakon nešto i tog životnog iskustva lagano razvrstavam probleme u svojoj glavi smiješeći se šeretski.
I dok polako riješavam poslovnu problematiku zazvoni mobilna stanica.»Stigla je nova poruka,garant mi banka javlja koliko sam im dužan» pomislih u sebi .Uhvativši trenutak dok me nitko ne gleda , i pogledah poruku na mobaću.» Hm nije banka ,pa to je Paco» sa olakšanjem pomislih.» Navrati sutra na kavu prije posla « to me pak iznenadi ,bez obzira što smo si bili dobri prijatelji imali smo nepisano pravilo da se oko nalaženja i sl. uvijek dogovaramo ,i to je bio dio našeg odnosa.Iako rijateljstvo nisam smatrao prolaznom stvari ,volio sam uređene odnose i zadovoljene obje strane .Ponekad se sjetim nekih postulata životnih koje mi je često, pri svakoj krivoj odluci ,servirao otac moj ,ah kako je on to znao sa dozom dramaturgije i bojom glasa urezati mi u memoriju,»ako imaš jednog pravog prijatelja postigao si nešto u životu ,a ako imaš jednog pravog prijatelja i ženu prijatelja postigao si jako jako puno u životu» još mi memorija izbacuje svako malo . Pošto su opet počeli kričati oko mene , kratko odgovorih «Ok «,i vratih se svome radnom okolišu.Tokom cijelog dana me mučila misao da nešto nije u redu sa njim ili sa njegovom obitelji ,ostavio sam to po strani pričekati ću do sutra.
Završivši gro posla zacrtanog za taj dan krenuh lagano k domu svom.Na putu doma nazvah ljubav svoju sa namjerom dogovora za ručak .pošto ne živimo» na visokoj nozi «ručak podrazumjeva laganu i po mogućnosti što jeftiniju gomilu na tanjuru tek toliko da se zadovolje oni mali u trbuhu što stalno viču « daj gazda ubaci što , nama nikad dosta, samo daj ,daj» . Uletih u kraljevstvo svoje, svoja tzv. četiri zida ili bih ipak rekao stančič za tri osobe i psa.Kora se javi iz straha što sam tako brzo uletio u njeno carstvo i pusti nešto poput glasanja pravog psa ipak je ona samo njemačka tigrasta boxerica koja je prvenstveno igračka i nikako ne čuvar kraljevstva mog ,iako uokolo prodajem spiku da je ljuta i pomalo opasna ,ha,ha, ha.Nakon pozdrava sa Korom pojavi se odnekud i sunce života mog ,moja radost ,osmijeh ,dosadnjaković i sve ono što sam i sam bio prije mnogo leta.»Bog tata « pozdrav tako drag i uvijek sladak uhu mom ,ali nakon toga slijedi rafalna paljba bezbroj pitanja ,ispovijedi i još se nisam snašao a već me je počeo tražiti nešto.Kao kroz maglu, dok odugovlačim sa odgovorom ,pokušavam razaznati iz te bujice riječi što zapravo hoće od mene praveći se da sam ga pozorno slušao cijelo to vrijeme.Kao svi roditelji kad shvatimo da nema nikakve šanse da skužimo šta hoće od nas, prvi odgovor je ne u smislu obrane od neželjenih posljedica.Očekujući nastavak i reakciju na moj odgovor pustio sam tišinu da traje .Pun iznenađenja,kao što je uvijek bio, sunce moje se iznenada jednostavno pomiri sa odgovorom tako da sam ja ostao paf.
Pripravljajući sastojke za kuhanje ručka pomislih da sunce moje nešto smišlja ili je promijenio taktiku za dobiti dozvolu izlazka van na igralište .Nadmudrivanje je dio života u kojem sam osjećao kao riba u vodi i pokušavajući naučiti još više o svim mogućim taktikama međuljudskih odnosa pustih ga da pokaže što je smislio.
Post je objavljen 09.10.2004. u 10:05 sati.