Ove jeseni ponovo je, nakon dvadeset godina, mirisalo mokro kestenje i gužve kestenovih ljusaka i kestenova lišća. Da se razumijemo, mirisalo je to i ovih dvadeset godina, no nije bilo mene da to osjetim. Bio sam previše zauzet. Bio sam pod baražnom paljbom onog što časopisi za moderne žene i muškarce jednoglasno proglašavaju najkvalitetnijim i najpoželjnijim životnim stanjem. To je, pogađate, mladost. Biti mlad! Sisice dugonogih kokica u minicama, naši dečki na harlijima i na dobroj travi! Ovamo, očito, ne stanu kesteni. Isto tako u univerzum lifestylea ne stane seksualnost, nego samo seks (po mogućnosti "ludi"), ni ljubav, nego samo brak i preljub – a niti religioznost, nego, eventualno, religija (dakle, nedjeljna misa – poput one na koju je, čak i za sovjetskog režima, redovno išao Pavlov, ruski psiholog poznat po psima, zvonima i svim njihovim implikacijama). U tom svijetu politika je uvijek kurva, svi smo uvijek protiv vlasti, Hrvatska uvijek nepravedno strada jer su svi protiv nas, a svi su samoubojice i masovni ubojice uvijek fini i mirni ljudi s kojima nikad nije bilo problema i ne bi nam na pamet palo da će napraviti nešto ovakvo.
Ima još...
(jesen 1999, jedan od prvih mojih tekstova koje je D pročitala)
Post je objavljen 08.10.2004. u 02:09 sati.