Kud svi turci tud i mali mujo.
Što zbog urođene intrige i radoznalosti a što zbog prirode posla, i ja s vremena na vrijeme, kad mi obaveze dopuste bacim pogled na «famozan» Big Brother reality show.
I moram priznati da guštam gledati tu skupinu egzibicionista čiji je karakter toliko jak da mogu puna tri mjeseca izdržati u jednom prostoru, izolirani i udaljeni od civilizacije i svih čuda moderne tehnologije.
Čak štoviše, potvrda njihovog egzibicionizma je i činjenica da bez ikakvog problema 24 sata žive pod velikim okom i uhom cjelokupnog hrvatskog pučanstva.
U čitavom tom slučaju promatranja njihovog ogoljenog života, mnogi su se osjetili prozvani apelirati na nas promatrače da bojkotiramo taj nemoralni, vandalsko-pornografski način života.
Meni uistinu nije jasno što je toliko šokantno u činjenici u kojoj smo imali priliku svjedočiti presvlačenju izvjesne Marine koja je tom prilikom ogolila grudi, tuširanju Ane i Antonije koje za razliku od Valentine nisu nosile badić, ili u psovanju i pušenju nekih od stanara predivne kuće, montirane specijalno za taj show u Jadran filnu, u Dubravi u Zagrebu.
Marinin otac u RTL-ovom talk showu «Sanja», danas je predivno zaključio kako njegova kći nije napravila ništa što inače ne radi i doma te kako je to samo dokaz da više nije svjesna «velikih organa» koji je promatraju.
Nadalje, u tom showu ne vidim ništa iskvareno, korumpirano i nemoralno što bi našu djecu skrenulo s pravog puta.
Uzmem li za primjer filmove pune nasilja, ubojstava i krvi koji se prikazuju u vrijeme nekadašnjih crtića, meksičke sapunice koje promoviraju mržnju unutar obitelji te neuništivo zlo, uspaljeni-polugoli par koji reklamira čokoladu, ili jednostavno japanske crtiće koji čak i meni teško padaju na želudac..., uistinu ne shvaćam što je to toliko kataklizmičko u Big Brotheru da bi svom djetetu iza najavne špice trebala prekriti oči ili ugasiti televizor.
Za sebe volimo reći da smo moderni, normalni, da u stopu ili korak-dva unazad pratimo zapad i svjetske trendove, no u svojoj vlastitoj državi, recimo od metropole, gledano na geografskoj karti samo par centimetara niže, kulturološki, mentalno i karakterno, različiti smo u tri pizde materine.
Pa evo, čisto za primjer usporedimo dalmatince i kontinentalce.
Tolike razlike unutar jedne države još nigdje ne vidjeh.
Dok je meni bodulki sasvim prirodno, normalno i nimalo degutantno presvući se ili okupati (a to sigurno ne radim u badiću) pred svojim roditeljima, na kontinentu moja svekrva čak i u predkomatoznom stanju, dok joj doktor sluša pluća, ne dopušta svom sinu boravak u istoj prostoriji.
Jer naime, riskira nevjerojatnu situaciju da joj njen vlastit sin koji je prije nešto godina izašao IZ NJE (!!!) vidi one iste grudi koje su ga dojile.
Svjesna sam da su odgoj i tradicija temelji našeg društva, te da je te kulturne razlike teško mjenjati, no malenim koracima se stiže do cilja.
Čemu vlastitoj djeci nametati predrasude i tabue još od rođenja?
Što postižete posezanjem za ručnikom ili dekom kad vas dijete slučajno «ulovi» gole?
Zašto im odmalena namećete stav da je golo ružno i prljavo?
Nismo li se svi rodili goli?
Nije li ljudsko tijelo uistinu nešto najnormalnije i najljepše na svijetu?
Prva osoba koju sam vidjela golu bila je moja mama, obješenih grudi, ispucanog trbuha, izraženih oblina.
I dan danas mi je, uz oca, ona najljepša osoba na svijetu.
Možda sam uistinu ja jednostavno preotvorena i vrlo slabo kritična, no pogled na golo ljudsko tijelo, nebitno kakvih proporcija i vizualnog dojma, u meni izaziva samo ljubav i tople, majčinske osjećaje.
Ne kažem da bi svi trebali biti nudisti (nisam ni ja, uostalom), hodati goli, niti se automatski skinuti za Playboy, ali zgražati se nad golim i sramiti se sebe i ostalih u takvoj situaciji uistinu je bedasto i ne bismo to trebali dopustiti.
I zato, ma koliko vam to čudno bilo, nije mi nikakav problem biti naga u istoj prostoriji sa sinom i mužem, apsolutno mi je normalno poljubiti svoje dijete u usta ili poljubiti muža dok me sin gleda.
Post je objavljen 08.10.2004. u 01:36 sati.