Ponekad, kad pokušavam razumjeti tuđi život i razloge zašto je nešto tako kako jest, a ne drugačije, sjetim da je život promatraču sličan santi leda. Vidimo onaj dio koji strši i taj nam dio oblikom katkad ne odgovara. I htjeli bismo ga mijenjati. A ono što je očima nevidljivo, tisuće okolnosti, teško razumljivih razloga i tajnih niti zapravo određuju tuđi život.
Ono što je ispod površine, brižno skriveno i duboko zakopano – često je nedostupno našim očima.
Ljudi ponekad čine vrlo čudne cijeloživotne kompromise. Ne mogu ih objasniti niti sebi, a pogotovo ne drugima, ali ih nekoj pasivnoj nemoći prihvaćaju i uče se živjeti s njima. Lego kockice života na neočekivan način su se složile u vrlo čudnu kombinaciju koja, začudo - opstoji.
Za svaku svoju glupost možemo pronaći tisuće razloga. I logika koju smo unutar sebe obrambenim sistemom razradili ima odgovor na sva naša pitanja koja provale u samoći i krizi.
Strpljivost je važno i moćno oružje, ali ponekad vrlo neprimjereno i nedostatno.
Strpljiva...
Ona želi biti strpljiva, mučenički, stoički strpljiva. Sebe je naučila da je tako najbolje. Misli da vrijeme ludosti dođe, traje i prođe. Preuzela je posao i vuče sve konce u firmi. Tu pomalo iskupljuje svoje bračne neuspjehe i krpi vreću bez dna koja je godinama gutala novac.
Neće reći da joj tjelesna nježnost nije važna. Ali nekako, kad o tome razmišlja ili razgovara s prijateljicama ipak sluti da joj je to puno manje važno nego nekim drugim ženama. Doživljava sebe malo drugačijom od svih poznatih prijateljica. Uvjerila je sebe da je to njezin hendikep s kojim treba živjeti.
Seks je godinama "odrađivala", u njemu nikad nije vidjela nešto što bi joj pomoglo da sama bude sretna ili drugoga usreći. Znade da bi trebalo biti drugačije i da se zapravo nikako ne uklapa u uobičajene klišeje.
I zato, ne zamjera svom mužu preglasno. On samo traži ono što mu ona ne može ili ne zna pružiti. Boli je negdje u najdubljim dubinama njenog bića, ali to neće pokazati. Ni sebi. Ni drugima.
On ima nju za zajedničko prezime, za svakodnevnu brigu koju žena treba pružiti mužu. Brigu i brižnost, a ne nježnost.
On će nježnost potražiti negdje drugdje. Ona će mu glačati košulju, pripremiti kofer za put, skuhati ručak. Onaj drugi dio bračnog života ona mu ne zna bez glume pružiti. I on i ona su toga svjesni.
Boli ju i doživljava njegov život kao nevjeru, ali pokušava ga razumjeti. Dvije žene on je spojio u jedan život. Ona živi samo pola života.
Raznim surogatima blaži bolnu stazu prema poznim godinama. Od tih jesenskih godina, srcem, previše očekuje i to očekivanja je ispunja novim strahom i neizvjesnošću. Živi sa svojom nesrećom koju je duboko u sebi zakopala.
I često sebi kaže: " Vrijeme ludosti dođe, traje i prođe. A moje oružje je strpljivost."