Jučer nije donijelo nikakvu važniju prevagu u mom životu, pa Vam nemam što za pričati. Jedino što je konstanta, to je ova glupa prehlada. Kašljem ko tuberkulozni pajac. Doma su me natjerali da popijem Andol, od kojeg sam se preznojavao, iako to nisam htio. Ne volim te proklete tablete.
Maloprije mi je u sobu ušla kolegica. Nadam se da nije osjetila ustajali smrad prdeža kojima se častim čitavo poslijepodne. Ja imam začepljen nos, pa ništa ne osjetim. Blago meni, rekli bi, ali to nije tako. Ne možeš ti prditi, a da ne njušneš malo od svojega. To bi bilo kao da prozvodiš vino, ali nikada ne gucneš. Znam da usporedba baš i nije najprikladnija, ali kužite me. Prestati ću sada pisati, jer ovo više nema smisla.
Post je objavljen 07.10.2004. u 16:45 sati.