Eto, draga čeljadi, došao je i taj, ipak očekivani, trenutak kad sa sjetom ali i zabrinutošću mogu konstatirati: UPAO SAM U STVARALAČKU KRIZU. Da nije bilo Vas, mojih vjernih čitatelja, teško da bih se i ovoliko održao. O čemu više pisati? Špijuna nema toliko koliko ja o njima mogu pisati, Princezin rječnik je nesvrsishodno nadopunjavati jer su njene riječi sve jasnije, u Zagreb neću u skorije vrijeme pa su mi i putopisi izvan domašaja...
Međutim, pojavio se jedan pravni problem. Kome ostaviti ovaj Blog? Kome podariti čedo u muci i znoju stvarano? Tko je uopće zakonski sljednik ovog mog kutka ako ja nisam vlasnik istog? Što je uopće Blog? Jesam li to samo ja ili ste i vi njegovi dioničari?
Prodati ga ne želim - to definitivno ne, čak ni iznajmiti ga ne želim.
Možda da ga sačuvam za Princezu?? Da, da ... to bih mogao; mogao bih joj za 18. rođendan darovati svoj Blog. To mi se čini kao dobra ideja.
Ima li kakvijeh prijedloga? Dejstvujte, ohrabrite me, pružite ruku patniku u oluji...
P.S. (Svi veliki ljudi upadali su u stvaralačke krize ter su o istim pisali iz prostog razloga kako bi im, titrajući po egu, oni ostali dali novu snagu, op.a.)
Post je objavljen 07.10.2004. u 09:21 sati.