Čekamo Zvonko i ja u školi u V.Gorici malene. Vrijeme je za školsku go-sekciju u Kumičiću. Mijenjali smo dan od utorka na srijedu zbog neradnog dana u školi za Dan učitelja. Prošla su i dva tjedna od predstavljanja goa djeci u školi. Sve se to u tim malim glavama izgleda pomješalo i povuklo se negdje u ona mjesta zaborava pred naletom zanimljivih igara. I tako Zvonac i ja čekasmo i ne dočekasmo. Morat ćemo napisati neku obavijest i podjeliti slijedeći tjedan po trećim razredima. Neka djeca vide da nismo odustali. U ovoj školi je i problem s učionicama, jer su skoro svi prostori na korištenju školi stranih jezika veleučilišta, koje se renovira.
Ode Zvonac pravac Zagreb u Belot-klub Velebit, a ja prvo doma da se rasteretim kamenčića, pa za njim.
Stigoh oko 20 sati. Vidim dvije partije u poodmakloj fazi. Iznenadilo me vidjeti Damirovu poziciju s Marijanom u poodmakloj fazi, a tek je sat od početka igranja. Što bi Damiru da tako brza? Ubrzo su i završili i prebi Damir Marijana. Mora biti da je Damir jači od 15. kyu, već. E, neće više tako. Poslije ovoga ide on na 14. kyu. Prejak je za 15. I kao da mu bi krivo. Naviko je.
Tomi i Zvonac igraju, kad diže se Tomi i vidimo Davor i ja kako Tomi odlazi i bez 'Bok'. Što bi? Pitam Zvonca, a on, ko često, slegne ramenima i kratko: 'Bacio je kamenčiće na ploču.' Neki tako predaju partije. Nije to ono demonstrativno, već par kamenčića među prste i samo se ih spusti nasred ploče na poziciju. Davor i ja smo to vrijeme imali filozofsku raspravu o igri. Sprema se uhvatiti u koštac s programom za igranje. Tomi se uskoro vratio. Morao je po nešto izaći. Sve je OK. Pitam ga: 'Kaj si se razljutil?', a on: 'Ko, ja?'
Da sve bude jasnije sjeda nasuprot meni i pada izazov za partiju. Vrijeme je da me isprobaju, naravno, uz 9 prednosnih kamenova. Tu je i Davor; moralno uz Tomija. Bila je to vrlo zanimljiva partija, čak na granici ozbiljnosti kao natjecateljskoj. Po odigranim potezima često sam komentirao razloge igre. Reklo bi se kao nastava goa, a ne neka prestižna partija. Tražim načina za neki balans. Zbog velike startne prednsoti šansa mi je u aktivnostima. Treba stvoriti neki interes, neke mogućnosti. Bi to. Stvaram alternativu centar ili kut. Obojica nešto stvaramo u centru, a njegova grupa u kutu dolazi na granicu opstojnosti. Par neprecinih odgovora i ogromna količina njegovih kamenova postaje mojom lovinom. Prešao sam u laganu prednost. Tada činim grešku zbog koje budem ljut na sebe. Površna igra. Pada mi hrpetina kamenova, ali još su na ploči. Pred kraj Tomi ispušta dokrajčiti je. Stvaram joj izlaz, ali zato gubim jednu stranicu. Na kraju 7,5 poena za mene. Nakon oluja na kraju bi bonaca na sitno.
Zvonac s Damirom kreće mirno, ali Damir vješto od 9 prednosti stvara lijep veliki prostor. Zvonac procjenjuje da bi se mogao nekako nositi i sa time. Damir nije najbolje odradio završne poene i tako nekoliko poena ode u nepovrat. Bi tek 5,5 poena za Zvonka, a moglo je biti i za Damira, da je bilo boljeg poznavanja završnica.