Heh, komedija. Dakle. Priča počinje ovako. Dolazim kući na vikend i dogovaram se sa ekipom da bi se mogli naći i cugati pa van. Na pitanje gdje ćemo rekoh da možemo kod mene da nema problema. I tako bliži se veče, dolaze dva prijatelja i dvije prijateljice, doma su stara i njezina prijateljica. I cugamo mi tako, stara i njena frendica sjede za stolom sa strane i pričaju gluposti, tu i tamo se ubace u spiku i tak. Ponudio ja i njima cuge, i piju i one lagano. I pijemo mi tako, malo se mi pricvrcali, stara tu i tamo dobaci - "Lakše malo, nisi ništa jeo" i slično, no sve u svemu vesela atmosfera. Jedan od frendova je sjeo do njih, i nakon nekog vremena primjetim da se nešto šapće, al nisam se nešto obazirao na to...
... prođe neko vrijeme, kad stara pita frendicu - "Hoćemo?". Pogledam ja njih, frend se zagonetno smijulji, starina frendica odgovara - "Hoćemo". Ta frendica ruku u torbu i vadi kutijicu. Otvara. Zove me. Dolazim................................ kad ono NJOJA (marihuana)!!!!!!
Pogledam kutijicu, pogledam staru, stara gleda mene, gledam ja staru, gledamo se. Veli stara - "Nikad nisam, baš bi probala". A jebo te konj! Nisam znao dal da se smijem il da plačem. Ostao sam mrtav ladan. Retrospektiva. Zaboravih, prije toga u tijeku dana, stara me pita: "E, daj mi reci, jesi pušio ti kad marihuanu?". ?!?!?. Molim? Inače, ja ni cigarete ne pušim, pa je to pitanje poprilično bilo grom iz vedra neba. "Naravno da ne mama". Osmijeh. Kraj priče. I tako gledamo se mi s kutijicom na stolu. Lagani smješak na maminom licu. Veliki na frendovom. A šta sad. Uzimam ja kutijicu, vadim rizle, motam. Stara sad gleda rizle, gledam ja nju, gleda ona mene, gledamo se. Lagani osmjeh na mom licu. Još veći na frendovom. Smotao ja to, pušim ja, puši mama, puše svi. Jebeš mi sve....
Post je objavljen 06.10.2004. u 22:19 sati.