Verujte nisam planirala veceras da pisem post,ali su me Ona i Pepeljara raznezili.:) Pa vama se uistinu svidja ono sto ja ovde zvrljkam?:)
Elem,nije mi bilo do pisanja,jer me je uhvatila neka debela depra koja bi se jednom recenicom mogla opisati kao "zasto neki mogu a ja ne?"
Ukapirala sam da je i ovo leto necujno proslo pored mene,da nigde nisam bila,da mi se dani svode na debeli rad u firmi,i bolove u glavi, i laku nesvesticu nakon povratka kuci.Ukapirala sam da sam neupotrebljiva,i kao vrhunac svega,osetila sam kako me bole ocne jabucice dok gledam u ekran.
Imam da istumacim hiljade i hiljade linija koda,i da od toga napravim aplikaciju na francuskoj masini.Sledece nedelje mi stize kompletna oprema,a ja moram da sve to svarim do trenutka pre nego sto krenem da radim testove na realnoj masini.
I onda imam trenutke kada mi dodje da jednim potezom ruke sve to zbrisem sa stola,ustanem i odem,ali naravno,umesto toga,izbrojim do deset,prosetam do Maxi-ja koji mi je u prizemlju,kupim neku sitnicu i razbistrim glavu.
Pa onda opet imam trenutke kada jednostavno uzivam u tome sta radim,gubim se u vremenu,ne primecujem nikoga oko sebe i srecna sam sto radim ono za sta sam se skolovala i sto mi to prija.
Ah,pitajte me da li volim da programiram kada stignem u fazu testiranja programa,pa kad krenem da debagujem.Necu spavati po celu noc,vrtece mi se petlje u glavi,a ja cu psovati sto ne radim kao prodavac zelenisa na pijaci,ili kao
... kao ... ma ne znam ni ja vise ko,al neko ko se ne napreze mnogo...
I nekako ovih dana me je sve nerviralo.Htela sam da budem sama.Citala sam sta pisu Regi i Ona o samostalnosti i odvajanju od roditelja.I racunala sam,da iznajmim stan,jedva bih sastavljala kraj sa krajem.Ovako,bar nesto mogu da kupim za sebe,da platim benzin,racune za Internet i tako jos neke sitnice.I razmisljam...Stavljam sve na papir,i zbrajam da mi se vise isplati da budem kod roditelja.Jesu tolerantni,nemam sukobe sa njima,oni vode svoj zivot...Ali opet,treba da odem.Znam to,samo pitanje je kako...Guram to pitanje pod tepih,tjah...
I onda primim vesti od drugarice iz Amerike koja je tamo na crno i smrznem se.Onda primim vesti od drugarice iz Bg i najezim se.Onda cujem da je umro moj mentor sa postdiplomskih studija.Sta ce sad sa tim biti?To jos niko ne zna...
I tako... to su misli koje mi se roje u glavi.Jos dva dana da izdrzim,pa cu da se dokopam vikenda.Postaje mi polako jasno zasto Skandinavci i cela nam draga& mila zapadna Evropa se ceo vikend napija do iznemoglosti...
Odoh sad,pozdravljam vas sve... I da, preporucujem vam da u McDonald's-u probate cheese cake sa prelivom od jagode.Yebe kevu :)
Post je objavljen 06.10.2004. u 22:17 sati.