Samo dvije stvari me mogu natjerat u iracionalan bijes. Gradski promet i publika u kinu. Svakodnevno se učim kulirat u prometu i ne urlat u autu sve vrste psovki na krivo prestrojavanje, gužve, sporost itd...
Ali eto, u kino ipak idem rjeđe pa se još nisam naučio nosit s nepristojnošću u kino-dvoranama. Kino je ipak neki doživljaj, izlazak, Dolby surround koji ti totalno razmrda uši, glavu i sva osjetila. Ali nedostatak je što ima i drugih ljudi okolo. I tako, gledam ja jučer "Troju" (osrednji film, nothing to write home about) a takvu količinu smušene, nemirne i naporne publike nikad nisam vidio.
Pa jebemu sve, barem je kino-bonton jednostavan - uđi, sjedni i začepi gubicu. Ma kakvi. Bez obzira na tematiku, uvijek ima komičara koji će te uveseljavat svojim vickastim primjedbama na trenutnu scenu. Pa onda oni šta viču "e, ovo je onaj kaj je glumio u..." Oni šta razgovaraju međusobno. Još nekako da komentiraju film, ali kad počnu o nečem drugom...
Kad nekom u kinu zazvoni mobitel taj zaslužuje da mu ga se ritualno razbije nasred kina, pogotovo ako se javi na poziv, što je jučer bio slučaj. Žderanje je OK, dok ne prijeđe u glasno mljackanje i dovikivanje "e, dodaj mi kolu!".
I šta da čovjek radi, šta, šta? :) Inače se ja uredno obratim dotičnima s molbom da prestanu. Stupanj ljubaznosti ovisi o njihovom ponašanju. Sva sreća da je Troja povijesni film, traje pun kua, pa se u nekim scenama stigne i popričat. Tako sam eto i ja jučer uzeo odmor od kino-bontona i besramno pričao s frendovima u nekim epskim scenama koje traju li ga traju... I baš mi je bilo super. Nekako oslobađajuće. Ljudi su se meškoljili, stalno prešetavali u WC, unutra pa vani, pa glupi komentari, pa upadice, smijeh di treba i ne treba. Vjerojatno mi film nije bio toliko zanimljiv kad sam u tom zvjerinjaku od kino-dvorane uživao, a nisam se živcirao. Sve mi je to nekako izgledalo kao nekakva zabavica, a ne gledanje filma.
A rasplet Troje sam ionako znao unaprijed.
Post je objavljen 19.05.2004. u 14:26 sati.