Nekada davno, toliko davno da još nije bilo samostalne, samouvjerene, samosvjesne i sporadične države Hrvatske, cijene nekretnina u Dubrovniku bile su sukladne onim u Zagrebu, Rijeci, Splitu... Štoviše, kuće su u Starom gradu vrijedile i manje od onih izvan gradskih zidina jer su bile u prilično lošem stanju te je njihova rekonstrukcija zahtjevala barem 20-30% više sredstava...
A onda je došao rat - "poguba ljudske naravni" kako to lijepo reče dum Marin. Cijene nekretnina nazaustavljivo su padale prema donjoj granici isplativosti. Ali nitko nije mislio o tome. Teško je bilo misliti i o onim, već postojećim. Osim ako se niste zvali Zdenka Gast, Miomir Žužul, Dikan Radeljak i ini koji su za male pare došli do, danas višestruko vrijednijih, objekata...
Rat je bio i prošao, polako padao u zaborav a naš Grad počeli su, ispočetka sramežljivo, pohoditi pripadnici svjetskog jet seta. Među prvima bijaše princeza Karolina - pripadnica dokone monegaške familije sa svojim mužem pijančinom. Naša čeljad, takva kakva je, bila je oduševljena takvih razvojem događaja kao da moramo biti zahvalni što nam uopće dolaze. A oni, oni su uživali u miru, ljepoti i uglavnom besplatnom javašluku...
Bila je subota, ljeto kasnih 90-ih kada sam i ja odlučio pogledati jedan stan u neposrednoj blizini Dubrovnika.
- Dobar dan...dobar dan, ja sam došao...za stan - rekoh sramežljivo kreaturi koja mi je otvorila vrata.
- Aaaa vi ste gospar Erazmo; izvolite, izvolite...služite se, razgledajte..slobodno, samo naprijed.
Stan je bio pristojan; nužne su bile manje intervencije ali sve u svemu - sasvim zadovoljavajući mojim skromnim potrebama.
- I tako, 1000 DEM-a kvadrat rekli ste?
- 1100 DEM-a mladiću (odjednom sam degradiran iz gospara u mladića)
- Kako sad to - upitah u čudu - pa zar mi na telefon niste rekli da je cijena 1000 DEM-a
kvadrat?
- A čitate li vi novine...mladiću? - nestrpljivo će vlasnik
- Ma dobro gosparu, kakve sad to ima veze? Vratimo se mi rađe na tu cijenu.
- E vidite mladiću, da čitate novine onda biste znali da je u Grad došla princeza Karolina a to boljim poznavateljima u prometu nekretnina - počeo je on na stručnom nekretninaškom - nešto i znači.
- Pa koja princeza, koje su to gluposti pobogu - uzrujano ću ja.
- Mladiću, najbolje bi bilo da vi tog vašeg Dostojevskog vratite u podstanarsku izbicu. Osim toga, evo...već mi dolazi novi kupac. Doviđenja i sa srećom....
Sljedećih godina pripadnici svjetske elite sve češće su pristizali na naše obale. Spilberg, Allen, glumci, pjevači, odbojkaši u pjesku, ritmične gimnastičarke... a cijene su letjele u nebo. Kao cigani.
Cijene su rasle i rasle, istina linearno dok nije došao sultan od Bahreina, pa onaj ruski mafijaš Abramović i ostali bijelosvjetski barabe...Cijena od 7000 eura po kvadratu za stan na Stradunu postala je sasvim prihvatljiva. I tko može onda kriviti stanare ovih stanova što će za par godina Stari grad postati grad duhova?
U međuvremenu, zahvaljujući čudnom spletu metafizičkih okolnosti i ja sam došao do stana.
I sada, ekskluzivno za vas dragi blogovci - ja taj stan od 45 m2 prodajem za cijenu od 500.000 eura.
Lud? Nije normalan? Idiot? Možda čeljadi, možda ali mogu vam reći da, iz sasvim pouzdanih izvora znam da će dogodine u naš Grad doći i Renata Sopek i Egle. A vi se premišljajte.
Vidimo se dogodine u isto vrijeme na istom mjestu ; Voli vas vaš budući bogataš. ;)
P.S. 8000. posjetitelju (a to je jako blizu) nudim maleni popust te razgledanje novog...starosjediočevog bloga...
Post je objavljen 06.10.2004. u 09:26 sati.