Ne moramo umreti da se rastanemo.
Vreme kao zemlja
rastavi i otuđi.
Ne mora nas zemlja progutati,
kao živi pesak vreme nas uguši.
Dani svojim krilima labuđim,
noći svojim olujama tamnim
naveju humke na duši.
Ne mora nas zemlja zasuti.
Zasipaju nas usevi vremena
i bestelesna težina njina.
Već posle tisuću, ili sto, ili pedeset
noći i jutara
ponešto u nama zanemi, svisne,
slomi se, skameni,
ponešto se ugasi i sruši,
utone u mrak, u nesvest,
i pre smrti polako tonemo
u vremena treset.
D.M.
Post je objavljen 06.10.2004. u 01:35 sati.