PERICA: Tata, koji je smisao života?
TATA: Ajde, Perice, idi se igrati, jučer je tebi tata kupio frizbi, tata mora čitati novine.
P: Ne, ozbiljno, tata, to pitanje me zanima, jer odgovor na to pitanje ustvari određuje kako ćemo živjeti svoj život.
T: Ma ne, bez obzira koji je smisao života, čovjek mora nešto jesti, mora negdje živjeti, mora zaraditi novce. To mora napraviti u svakom slučaju, uopće nije bitno što je smisao života.
P: Pa dobro, naša obitelj je financijski OK, koji je nama sada smisao života?
T: Pa nema posebnog smisla, oženiš se, radiš, uživaš u životu.
P: A šta je s onim ljudima koji su invalidi ili bolesni, kako će oni uživati u životu?
T: A, tko im je kriv.
P: Pa onda nemoju svi istu priliku za dostizanje cilja života, to nije fer.
T: Ništa nije fer moj Perice.
P: Pa jel ima pravde u svijetu?
T: Pravda je ljudski pojam, ljudi imaju sudove i trude se održati pravdu koliko mogu, ali neke apsolutne pravde nema.
P: Pa to je tako tužno, nema pravde, cilj života je uživati, ali nemaju svi istu startnu poziciju. I na kraju umreš i to je to.
T: A tako ti to ide.
P: Pa kakvo je to uživanje, sve što mi je lijepo u ovom svijetu, znam da ću to morati napustiti u trenutku smrti, to mi ubija svaku inspiraciju za uživanjem.
T: Jednom se živi, uzmi što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra uvela ruža.
P: Tata, moram ti priznati da mi to ne zvuči baš uvjerljivo, vidi, u ovoj knjizi piše da nitko ne bi trebao postati otac, učitelj i vođa ako nije u stanju svoje sljedbenike izvuči iz iluzije materijalnog postojanja.
T: Ha Ha, pa nećeš valjda vjerovati nekom hindusu, oni tamo se nisu ustanju niti prehraniti, a nama pričaju o smislu života.
P: A vidi ovo, mi smo vječna duhovna duša, koja zbog želje sebičnim uživanje prihvaćamo nova i nova materijalna tijela. Jučer sam razgovarao s profesorom u školi o duši i bilo je baš zanimljivo.
T: Priče za malu djecu, vidiš ovih deset prstiju, ono što sam s njima stvorio je ono što je realno. Lako je sjediti negdje u Indiji, po cijeli dan ništa ne raditi i mladiti praznu slamu.
P: Tata, gle, ovdje u Bhagavad-giti piše da svatko mora raditi da bi izdržavao tijelo i dušu zajedno, zašto bi neki ljenčina napisao tako nešto.
T: Tko god da je, nema on meni šta soliti pamet.
P: Tata, gle, ovdje Srila Prabhupada kaže da onaj tko je u iluziji ne može pomoći niti sebi niti bilo kome drugom slično kao što zavezan čovjek ne može odvezati niti sebe niti ikoga drugog. Treba mu pomoći netko tko nije vezan.
T: Ma kakva iluzija, iluzija je kad imaš milijardu ljudi u državi, pa pola od njih ne znaju što bi radili, pa onda sjede pod drvetom i filozofiraju.
P: Ali gle, ovdje se kaže da duhovno znanje mora doći od Boga, da ga ljudi ne mogu sami smisliti.
T: Gle, Perice, nama ne treba Bog, imamo znanost, znamo kako je svijet nastao, znamo izlječiti bolesti, znamo uzgajati hranu, znamo se zabavljati, znamo što se dešava kad grmi, šta će nam Bog?
P: Kako je sve nastalo?
T: Pa slučajno, veliki prasak, evolucija, i eto nas modernih ljudi, a u zadnjih 10-20 godina smo postali napredniji nego ikad, mi smo vrh evolucije, a ne neki domorodci koji vjeruju u Boga.
P: Tata, gle, u ovim knjigama piše da onaj tko se samo hrani, spava, brani i razmnožava nije napredan zbog toga što to mogu i životinje, a ti mi cijelo vrijeme govoriš da je upravo to cilj. Ovdje piše da je napredan onaj koji pokušava spoznati sebe i Boga.
T: Pa neka nam onda dođu ti Indijci u Hrvatsku sa svojim lukovima i strijelama pa ću im ja pokazati s Kalašnjikovom tko je napredan.
P: Tata, mogu li ja postati Hare Krišna?
T: Mali nitkove, da se nisi usudio, slomio bih ti noge na putu do hrama i odrekao bih te se preko novina.
P: Ali zašto, pa rekao si da je sve slučajno, ako je sve slučajno onda ja slučajno mogu postati ateist, Hare Krišna ili kršćanin, uopće nije bitno. I rekao si da je cilj života uživanje, a ako netko uživa onda su to oni Hare Krišna ljudi koji su uvijek happy i stalno plešu i pjevaju.
T: Ništa nije slučajno, slučajno je kad je kažem da je slučajno.
P: Tata, ovdje tvoja filozofija pada u vodu. Morat ću popričati sa svećenikom o tome.
Post je objavljen 05.10.2004. u 16:35 sati.