Marketing
I got you, babe..
Uvjet, mislim 
... znam,znam..rano sam se sjetila..al ne bi vjerovali,ima i gorih....a sad...slijedi...feštaaaaaa!!!
Trenutno mi je najveća briga di ću si nabavit šeširić za petak... :))
Naviknula sam se na činjenicu da imam 20 godina. (Čemu takav /fas/ oko toga? Pa da, i drugi ljudi su jednom navršili 20 ,pa nije big dil..ali JA nisam...) Odnosno, naviknula sam se na činjenicu da budem ja vjerojatno uvijek tu negdje...naravno, inside... Djevojče u trapkama i starkama. A i bez obzira na stil oblaćenja i sve okolnosti, dijete u sebi nikad ne bi trebalo zanemariti...i mislim da si nikad ne budem to dopustila. Znam, život ti svašta može servirati, ali ima ona jedna (koju sam ja nadobudno iskoristila jednom u zadaćnici i dobila opasku Ali čemu )
I tak vam je meni s 20 godina najveća briga hodati na predavanja, koji izlazak i di ću nabavit taj prokleti šeširić .. i svjesna sam da ne bi to mogla da imam šestero braće, da su mi roditelji nezaposleni i da mi ne pružaju više nego puuuuno ljudi ima i može imati. I zato im velika
... i uvijek se pitam kak neki ljudi sa 20 žele imati djecu, raditi za neku crkavicu, živjeti ''odraslo'' (makar, ne mogu im se ne diviti) ..ali opet subjektivni doživljaj... no, opet opet ovo je moj blog i moje misli,imam pravo biti subjektivna tu.. moj cilj je završiti faks, naći posao u farmaceutiki :) , biti s osobom koju obožavam i svaki dan lijegati u krevet s velikim smiješkom.. ovaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaak velikim
Idem sad...učiti?? HELL NO!! uživati...
ps..nekak sam u svoj ovoj strci oko ispita i svega razmišljala o svom životu, a i jedan lik u mom životu me stalno bombardira sa Carpe diem (hvala ku...kuruzu da nemam više hrvatski, vjerojatno bi i to iskorisitila u zadaćnici :)) ) pa sam odlučila jednostavno dati do znanja ljudima koje volim da je to tak..pa eto, i volim i vas koji čitate moj blog..lijepo je znati da nekog zanima i kaos u mojoj glavi..
Post je objavljen 05.10.2004. u 10:05 sati.