Evo mene malo u prostranstvima bloga.
Ovih sam dana jako u gužvi i nemam više vremena kao prije za isčitavanje blogova, pa nek mi ne zamjere oni koje više ne posjećujem često. Od kad su se desile neke male promjene, ponestalo mi je vremena. Shvatila sam da ću neke stvari morati reducirati. I krenula sam od interneta. No i to neće dugo trajati.
Život mi se svodi na ustajanje rano ujutro, rad, rad, rad, malo gušta i spavanje. Stalno trčim, trudim se, želim biti dobra. I mislim da mi za sad polazi za rukom. i tako mi je dobro. Super se osjećam kad navečer legnem u krevet, lagana muzika, molim za kišu.... i spavam....
Jučer me zvao. Dvaput. S fiksnog. To je izgledalo kao da je slučajno nazvao. Ali dvaput??? Nisam se stigla javiti jer je nazvao i prekinuo odmah. I onda ponovno. Vjerojatno je slučajno.
Ali ima jedna nevjerojatna stvar. Nisam zaljubljena u njega, ali sam ljubomorna kad ga vidim s nekom curom. Ne znam to objasniti. Kao da bih htjela da se zaljubi u mene. A ipak ne bih znala biti s njim. Ne bih mogla. I svaki put kad se vidimo, mene uhvati neka šutnja. Volim kad samo šutimo. Ili kad on priča. Ja ga mogu slušati zauvijek.
Falit će mi kad ga više ne bude, iako ne znam zašto. Jer se ništa konkretno nije dogodilo. Samo nešto cijelo vrijeme visi u zraku. Čudno. Osjećam neku bliskost i nježnost između nas, a opet je sve tako daleko.
usnama mi svojim liječiš rane sve,
daj poljubi me kao nekada,
manje vrijede riječi od tvog dodira...
Post je objavljen 05.10.2004. u 07:45 sati.