Piše u naslovu, koncert prvog dana faksa u KSETu koji je bio prepunjen, izgleda da su svi «novopečeni Zagrepčani» došli vidjeti tu kućicu ispod C zgrade i tulumarit, a svi staropečeni došli čut muziku.
Erotic Biljana sam prvi put sad čula i vidjela uživo, i unatoč poprilično kratkom nastupu (ipak su bili predgrupa) svidjeli su mi se, onako zabavno i potpuno oslobođeno filozofiranja i pokušaja «dubokog». Fine by me. I, imaju žensku basisticu i vokala sa onim plastičnim naočalama, dakle (kao) trendy su.
M.A.S.S. su skupinica 4 dečka i također jedne dame, koja je ovaj put bila u ulozi vokala (i to poprilično dobrog). Sad, vječna dilema, prvo dobro pa loše ili obrnuto? OK, počet ću s dobrim. Ženska je jako simpa, otkačena, (super bi se uklopila u «Absolutely Fabulous»), energija na koncertu, s njihove strane, je bila odlična (a i publika je pri kraju bivala sve entuzijastičnijom, tj. onakvom kakva se ne baš toliko često vidi na koncertima u KSETu) a iskusili smo i pomalo cheezy efekte poput pola publike sad pjeva jeee, a pola sad ou-ou, penjanje na zvučnike, spuštanje među publiku i slično. Dolazimo do lošeg, a to je, nažalost, glazba. Svaka stvar mi je zvučala kako da sam istu ali bolju čula već negdje u najezdi svih ovih novih nu-rock (jel' mi dobra složenica) bandova, a kasnije sam se zatekla kako nabrajam stvari koje su mi zvučale skoro iste kao ona stvar (tj. sve?) od Franza Ferdinanda, Last night od The Strokesa a čak su i Beatlesi imali svoj trenutak sa nečim što je zvučalo kao Come Together i prigodnim refrenom We need a revolution... . Da skratim, ostavili su me poprilično mlačnom i okruženom hrpetinom entuzijastičnih tinedžera (a bome i starijih).
Da sada ne spadnem totalni pesimista i partibrejker, cupkala sam ja bome većinu koncerta i pljeskala na kraju svake pjesme - ali ipak sam u KSETu navikla čuti inovativniju i inteligentniju glazbu - dok je ono što sam vidjela bilo poprilično zgodno.
Post je objavljen 05.10.2004. u 02:10 sati.